U tanku sloju vode koji curi preko špiljskih stijena i vapnenačkih taloga pojavljuju se redovito posebne špiljolike životinjice, što je najprije zapaženo u Vjetrenici u BIH.
Pet kornjaša, jedan rakušac i jedna pijavica zapaženi su do sada samo na osam lokaliteta na priobalnim hrvatskim planinama Biokovu i Velebitu, u Hercegovini, Crnoj Gori i sjevernoj Italiji. Oni nisu međusobno povezani u razvoju, ali su im prilagodbe vrlo slične. Promijenjen usni sustav i pojačane pandže kojima se odupiru snazi tekućice omogućuje im alternativni način ishrane, što je velika prednost u hranom siromašnim staništima, objašnjava Sket.
Botaničar Ljudevit Ilijanić iz Zagreba, koji je vodio projekt utvrđivanja sustava staništa u Hrvatskoj po načelima koja se rabe u Europskoj uniji, Sketovo istraživanje staništa smatra vrlo važnim.
Nekoć smo pogrješno smatrali da treba štititi samo organizme biljke, životinje, gljive. Treba, međutim, najprije štititi staništa. Zato je to dobrodošao prilog koji još više ističe posebnost i raznovrsnost hrvatskih staništa, ističe Ilijanić.
Akademik Gordan Karaman ocjenjuje da je riječ o pionirskim istraživanjima za nastavak kojih bi jednu špilju trebalo pretvoriti u laboratorij, što "ne bi bilo ni teško ni skupo".