Voćar iz Aljmaša krči vlastiti nasad marelica jer mu se uzgoj više ne isplati. Niske uvozne cijene srušile su domaću proizvodnju, a ni skladištenje u hladnjači više ne pomaže.
To je samo jedan od primjera propadanja slavonskih voćnjaka, u godini kada je Hrvatska uvezla voća i povrća u vrijednosti 600 milijuna eura, piše HRT.
Pitanje jeftinog uvoza
Voćar Domagoj Škobić iz Aljmaša odlučio je odustati od uzgoja marelica i strojem uništava svoj nasad od pet tisuća stabala. "Imamo jako veliku količinu na skladištu i jednostavno se ne može stići. Sve pojede samo sebe", objašnjava Škobić. Iako je urod marelica ove godine bio odličan, jeftini uvozni proizvodi ne ostavljaju mu prostor za zaradu. "Ovdje se ne radi o nekakvoj prekomjernoj proizvodnji, nego o nerazumijevanju uvoznika i trgovačkih lanaca za mali dio domaće proizvodnje koji imamo", dodaje Škobić.
Stručnjaci upozoravaju da problem nije u količinama, iako Hrvatska proizvodi samo oko deset posto marelica za vlastite potrebe, već u načinu proizvodnje. Stjepan Zorić iz Hrvatske voćarske zajednice kaže da je navodnjavanje temeljni uvjet za isplativost. "Ne možemo biti konkurentni ni u jednoj voćnoj proizvodnji ako nemamo pravo navodnjavanje i sve ono što imaju naši konkurenti", pojašnjava Zorić.
Konkurencija, osim navodnjavanja, koristi i zaštitne mreže te sustave protiv mraza. Zorić dodaje da vani postoji i veća lojalnost kupaca. "U pravilu je uvijek borba za profit i to razumijemo. Ipak, nije sve u tome, u nekim državama postoji i lokalpatriotizam pa se preferira kupnja domaćeg proizvoda", ističe on.
Problemi i s uzgojem šljiva
Sličan problem imaju i proizvođači šljiva. Na šest hektara braniteljske zadruge u Dardi šljive su dobro rodile, no i oni se suočavaju s pritiskom trgovačkih lanaca.
Dok industrijsku šljivu uspijevaju prodati uz zaradu, s konzumnom ne znaju kamo. "Oni nas ucjenjuju i spuštaju cijene. Kad čujem da će biti vikend-akcija, zaboli me glava jer znam da je cijena pala i da više nemamo šanse", kaže Renato Kovač iz Braniteljske socijalno-radne zadruge.
Računica je, prema njegovim riječima, neodrživa. "Nama ostane ispod dvadeset centi po kilogramu, pa neka drugi procijene je li to isplativo. Prekinuli smo berbu i ne vozimo po toj cijeni", poručuje Kovač. Zaključak je da će ovakvih prizora biti sve više ako proizvođači ne ulože u modernizaciju voćnjaka, za što im nedostaje povoljniji kapital.