Roditelji traže testiranje kako bi "predvidjeli budućnost" djeteta, no neće li zapravo "uništiti njegovu budućnost", birajući umjesto njega studij i budući posao, zaključila je u prigodi 12. konferencije Europskog društva psihijatara za djecu i mladež (ESCAP).
Ako dijagnoza omogućuje prevenciju, ne dvojimo treba li upozoriti na bolest, no problem nastaje, ističe, kod bolesti koje se često javljaju tek u zreloj dobi i koje se ne mogu spriječiti, kao što je Huntingtonova, rijetka neurološka bolest koja pogađa jednu od deset tisuća osoba i javlja se između 35. i 50. godine života.
Prema mišljenju profesora Philippea Mazeta iz pariške bolnice La Pitie-Salpetriere, treba razlikovati tri situacije: osoba može oboljeti od genetske bolesti, biti sklona bolesti ili nositi mutirani gen. Reakcija ovisi i o predviđenim ili nepredviđenim okolnostima otkrivanja nasljeđa.
Čak i pacijentima koje se obavještava da nisu nositelji rizičnog gena treba psihološka pomoć, istaknula je profesorica Varellen, podsjećajući na "sindrom preživjelih" i na potrebu da se "isprave odluke".
(Hina) vrad dgk