U PRAĆENJU politike nema nezahvalnije stvari od dugoročnih prognoza, ali ni kratkoročne nisu daleko od toga. Bezbroj primjera za to je pružila ovogodišnja američka predsjednička kampanja, i to kroz obrate koji nadmašuju maštu prosječnog holivudskog scenarista.
Ako se takva prognoza ostvari, za to će biti najodgovorniji sam Barack Obama. Svi suvisli predizborni indikatori idu na ruku njegovoj stranci - američka ekonomija je u padu, milijuni gube kuće i posao, rastu cijene, Bush je najnepopularniji predsjednik u povijesti i mnogi Amerikanci opravdano traže promjenu. Kako je onda Obama na putu da iščupa poraz iz ralja sigurne pobjede?
Odgovor na to se može pronaći u činjenici da nije jedini koji se tijekom predsjedničke utrke našao u istoj situaciji. Prije godinu dana je titulu sigurnog izbornog pobjednika i budućeg spasitelja svijeta u svojim rukama čvrsto držala imala Hillary Clinton. Tada joj je u prilog išlo sve ono što danas ide u prilog Obami, i činilo se da nema ničega na horizontu što će joj zapriječiti put do Bijele kuće.
Na kraju se ispostavilo da je nečega ipak bilo, i da je to "nešto" mladi, relativno nepoznati, ali karizmatski senator na kojega su svi - od lijevog krila stranke, medija, a konačno i glasačkog tijela - daleko lakše mogli projicirati želje za promjenom nego na istrošenu i podrškom iračkom ratu kompromitiranu bivšu Prvu damu. Obama je napravio hrabar potez kada se kao David suprotstavio klintonovskom Golijatu, i ta je hrabrost nagrađena.
Ovih dana je, pak, istu takvu hrabrost pokazao John McCain. Birajući svojeg potpredsjedničkog kandidata, republikanac kao da je htio sebe pokazati kao antitezu svog suparnika. Umjesto "razumnog", politički promišljenog i "sigurnog" izbora kao što je Obamin partner - iskusni senator Joe Biden - McCain se odlučio za potpuno nepoznatu Sarah Palin koja se tek dvije godine nalazi na mjestu guvernera Aljaske.
To je bio hrabar potez i - ako se gleda po vitriolu koji se odmah nakon objave počeo sipati po novoj republikanskoj zvijezdi sa sjevera - iznenadio je demokrate i njihove pristaše u medijima. To je bila hrabrost iznuđena očajem, odnosno spoznajom da sam McCain u sudaru s Obamom i Bidenom nema što tražiti. Ali isto tako je bila i hrabrost iza koje je stajala jasna računica - Sarah Palin je svojim konzervativnim stavovima usidirila prema McCainu skeptičnu "bazu", svojim spolom treba privući razočarane glasače Hillary Clinton te, što je najvažnije, utoliti američku glad za promjenama i svježim licima.
Da li će ta hrabrost, slično kao i u slučaju samog Obame, biti nagrađena? Neposredno nakon McCainove objave je dio komentatora rekao kako takva nekonvencionalna odluka može biti ili totalna katastrofa ili briljantan potez koji će donijeti nevjerojatni politički profit. Način na koji je Sarah Palin uspjela izdržati prvi medijski udar, sjajan govor na konvenciji, a konačno, i same predizborne ankete koje su McCaina nakon dugo vremena dovele u vodstvo, sugeriraju da je u pitanju ovo drugo.
Ostaje, dakako, pitanje hoće li se u sljedeća dva mjeseca zbiti još jedan dramatični obrat. Ako se on dogodi, i ako Obama želi da bude u njegovu korist, morat će napustiti predvidljivu "ziherašku" i establishmentsku kampanju koju je vodio posljednjih mjeseci i dokazati da "Odvažnost nade" nije samo naslov njegove knjige.
Dragan Antulov