PETLJA se u politiku, a nije političar, petlja se u medicinu, a nije doktor, petlja se u brak, a u celibatu je, neprestano prdi o radu nedjeljom, a upravo je nedjelja vrijeme kada mu posao cvijeta. Što je? Ova očita zagonetka otkriva o kome je riječ, a upravo je skupina poželjnih neženja zaključila da rad nedjeljom pogoduje rastu maloljetničke delikvencije i nikako ne paše "fertilnom kontingentu žena".
Kako? Zašto? Gdje to piše? Tko je obavio ovo istraživanje? Ova "točka na G" nedavno je prosuta na velikom biskupskom mitingu, a riječ je o još jednoj epizodi beskonačne sapunice pod nazivamo "Hajdemo bubnuti nešto totalno spaljeno i vidjeti kako će narod reagirati". Međutim, kada vas netko ili nešto uvjeri da je biskupsko zanimanje dozvola za petljanje u apsolutno sve moguće sfere ljudskog djelovanja i ponašanja - nebo je granica. Možete izjaviti bilo što i ne čuti onaj mali glas koji vam govori: "Op, op! A sad stani". Nemojte se iznenaditi ako se jednog dana potpuno raspojasaju i počnu laprdati o dresiranju pasa, estetskoj kirurgiji i predigri koja će vašu izabranicu ostaviti bez daha.
Međutim, većina razumnih Hrvata na ovakve će izjave samo frknuti nosom jer mnogi od nas dolaze iz obitelji u kojima je rad nedjeljom bio uobičajena pojava. Vojska je to novinara, televizijskih i radijskih voditelja, zaposlenika na benzinskim crpkama, kamiondžija, taksista i konobara. Sve su to zaposleni ljudi koji se svim silama trude ne zanemariti svoje roditeljske dužnosti, ali u isto se vrijeme pobrinuti i da familija ima grijanje, struju, vodu i nedjeljni ručak. Čak i u situacijama kada tom ručku ne prisustvuju. Dakle, možda neće biti prisutni 0-24, ali bit će tu kad zagusti i ne treba im netko da im govori da je konačni rezultat njihovog truda balavac koji obija izloge i prodaje drogu. Istina, zajebano je, svi bi voljeli da je slobodnog vremena više, ali tako se živi u svijetu bez panoramskih liftova.
Ipak, treba ih razumjeti. Kombinacija nedjeljnog rada i održavanja koliko-toliko idiličnih obiteljskih odnosa nedokučiva je dokonim samcima čiji se posao sastoji od življenja na tuđoj grbači, lomljenja krekera, ispijanja crvenog vina i nošenja velikih kapa.
Sve je to sotonistička spletka
Naravno, pričati i pisati o nečem o čem nemate blage veze nije zakonom zabranjeno i svi se ponekad nađemo u toj glupoj situaciji. No, većina razumnih ljudi u jednom će trenutku stati na loptu i pomiriti se s činjenicom da je imati mišljenje isto što i biti broncom nagrađeni hrvatski vaterpolist - super za vas, ali nikog nije briga.
Svi mi imamo mišljenje o gomili dnevnih događaja, ali malo je tko toliko bahat da bi se u takvoj situaciji nazvao "glasom malih žena koje glasa nemaju". Pogotovo kada pripadate organizaciji koja egzistira na leđima zaposlenih Hrvata koji plaćaju porez, ljude naziva "malim ljudima" jer takvi im se čine kada ih promatraju s prozora kule, a žene doživljava kao mašine za rađanje ili "fertilni kontingent". Na kraju krajeva, ako žena radi, brigu o djeci može preuzeti otac. Ne biste vjerovali, moguće je, a i svi znamo onu staru: "Bolje tata nego ništa". Bilo bi genijalno da obitelj ima jedan dan kada će se okupiti na jednom trosjedu i zajedno kritizirati grozan nedjeljni TV program, ali nažalost, osiguravanje egzistencije ima naviku pomrsiti nedjeljne planove. I postaje sve gore. Tata radi dva posla, mama radi još dva, a ne bi bilo loše da klinci znaju šivati tenisice i nogometne lopte.
S druge strane, dobro je da nas netko tu i tamo podsjeti da to nije zdravo jer nikad dosta isticanja očitog. Bilo bi još divnije kada bi mediji malo više forsirali priče o poslodavcima i lošim uvjetima na radnom mjestu, a manje o tome što neradnici misle o radnicima. Neka novinari budu "glas onih bez glasa", a hrvatskim biskupima prepustimo da se izjasne oko "darežljivog" Pape.
Bilo bi lijepo da se o cijeloj situaciji izjasne oni koji bi o svemu trebali znati više. Pa čak i ako će taj medijski prostor koristiti da nas uvjere da je sve samo pomno smišljeni udar na Crkvu u Hrvata. Mi znamo da živimo teško, recite nam nešto što ne znamo.