Pretpovijesni kit ulješura bio je između 13 i 18 metara dugačak, što nije neuobičajeno po današnjim standardima. No, za razliku od modernih kitova ulješura, Leviathan melvillei imao je ogromne zube nalik kljovama, duge 36 centimetara.
Zvijer se očigledno hranila drugim kitovima, rekli su znanstvenici u današnjem izdanju žurnala Nature. Zaključke temelje na otkriću lubanje u pustinji u Peruu. Ime je dobio po poznatom piscu, u čijoj kultnoj knjizi poludjeli kapetan lovi bijelog kita ulješuru, a često ima digresije u prirodne znanosti.
Kitovi ubojice, samo puno veći
"Ovo je poglavlje o fosilima. Melville čak spominje neke od fosila koje sam istraživao za svoj doktorat", rekao je Oliver Lambert iz Muzeja prirodne povijesti u Parizu, jedan od autora rada.
Anthony Friscia, paleontolog sa Sveučilišta u Kaliforniji, koji nije sudjelovao u istraživanju, rekao je za AP da su fosilizirani ostaci ogromnih zubi već dugo vremena dali naslutiti da je kit postojao, ali bez lubanje je bilo nemoguće odrediti koliki je bio, kako je izgledao i čime se hranio.
"Bez presedana je činjenica da su našli gotovo cijelu lubanju. Te drevne zvijeri bile su kitovi ubojice svog vremena, ali puno veći. Bili su praktički najveća bića na Zemlji", rekao je.