POVIJEST uistinu zna biti učiteljica života, a o tome svjedoče i neki fenomeni koji su danas aktualni isto onako kao i prije par stoljeća. Jedan takav primjer je nedavno u "Bugovoj" kolumni opisao Oleg Maštruko, bio je toliko ilustrativan kako zaslužuje da se ponovi ovdje.
Riječ je, dakako, o pariškom listu Le Moniteur Universel, koji je početkom 19. stoljeća za Francusku bio ono što je danas HRT za Hrvatsku, te naslovnicama kojima je on pratio veliki Napoleonov povratak s Elbe 1815. godine.
9. ožujak - Ljudožder je napustio svoju jazbinu.
10. ožujak - Korzikanski ork se iskrcao u Cape Juanu.
11. ožujak - Tigar se ukazao u Gapu. Trupe napreduju sa svih strana kako bi ga zaustavile. Svoju bijednu pustolovinu će završiti kao lutalica u planinama.
12. ožujak - Čudovište je prenoćilo u Grenobleu.
13. ožujak - Tiranin je došao do Lyona. Strava i užas prožimaju sve pri pogledu na njega.
18. ožujak - Uzurpator se nalazi na šezdeset liga od glavnog grada.
19. ožujak - Bonaparte napreduje usiljenim maršem, ali nikada neće doći do Pariza.
20. ožujak - Napoleon će sutradan doći pod pariške zidine.
21. ožujak - Imperator dolazi u Fontainbleau.
22. ožujak - Njegovo carsko veličanstvo ušlo je u zamak Tuilleries, okruženo svojim vjernim podanicima. Sveopće oduševljenje se ne može opisati.
Čak i oni koji ne znaju, ne žele i ne moraju znati ništa o napoleonskoj eri i medijsko-političkoj slici Francuske tog vremena neće imati problema da u gore navedenim naslovnicama prepoznaju fenomen na nama daleko bližim vremensko-prostornim koordinatama.
Genije zla ili jednostavan obiteljski čovjek
Priliku da se takav fenomen vidi iz prve ruke pruža dolazak Georgea W. Busha u Hrvatsku. Negdašnji najgori zločinac i ništarija, ubojica i uništavatelj svijeta koga je svaki prosvijećeni Hrvat morao prezirati, sada se odjednom pretvara u mudrog državnika, vrijednog saveznika i nadasve dragog gosta čiji je dolazak jedan od najvećih događaja u suvremenoj hrvatskoj povijesti.
A ne tako davno su se sva zla na ovom svijetu - glad, bolest, prevruća ljeta i prehladne zime, siromaštvo, HIV, nasilje i ratovi - pripisivali upravo tom čovjeku, koji je istovremeno opisivan i kao idiot i kao genije zla, srbofil i potomak dinastije engleskih protestantskih masonskih ljudi-gmazova koja je stoljećima katoličkom hrvatskom narodu i državi htjela samo zlo.
Međutim, to je bilo u vrijeme kada je Bush imao daleko važnija posla od nekakvih posjeta nekakvoj Hrvatskoj, a pristup Hrvatske u EU i NATO - temeljima "slobodnog svijeta" čiji je Bush čelnik - nije bio gotova činjenica. Sada, pak, kada se Hrvatska - ili točnije njen establishment - nalazi pred ostvarenjem svog euroatlantskog sna, odnosno i formalnom pristupanju ekskluzivnog klubu država Zapadnog svijeta, antipatije prema trenutnom čelniku SAD se tope poput leda na suncu.
Tako će vrlo vjerojatno isti oni novinski komentatori i medijski djelatnici koji su Michaela Moorea nazivali filmskim genijem ili na temelju izlaznih anketa s velikim smiješkom na licu predviđali pobjedu Johna Kerryja na izborima, sada odjednom bacati hvalospjeve Bushu kao simpatičnom, jednostavnom obiteljskom čovjeku tradicionalnih vrijednosti i uzornih moralnih vrlina, a koji je odlučno i uspješno vodio svoju zemlju u najgorem trenutku njene povijesti.
Ameriko, riješi naše probleme
Istini za volju, i za tu seriju panegirika će se moći naći dovoljno argumenata kao i za prethodno ocrnjivanje. Busha je, prema navodima većine onih koji ga osobno poznaju, ugodno imati u društvu; poznat je i kao vjeran prijatelj, čak i u situacijama kada ga je to skupo koštalo; a konačno je tu i primjer Afrike gdje uživa ogromnu popularnost zato što se, za razliku od svog razvikanog prethodnika, malo više potrudio ne bi li tamo zaustavio bar nekoliko endemskih genocidnih ratova.
Međutim, prilično je izvjesno da će sve te priče vrlo brzo pasti u zaborav, odnosno novopronađena ljubav prema Bushu ispariti čim Air Force One napusti hrvatski zračni prostor, a Hrvatska dobije davno žuđenu pozivnicu za NATO. Nakon toga će Hrvatska ponovno moći priuštiti luksuz da prati svjetske trendove, te u skladu s njima mrzi Busha i nada se da će njegovim odlaskom iz Bijele kuće svi svjetski, pa i hrvatski, problemi biti riješeni.
Dragan Antulov
Foto: AFP