Od stotinu nagrada koliko ih je predano u 96 godina, od prvog laureata Sullyja Prudhommea 1901., 58 je romanopisaca, 29 pjesnika, 8 dramatičara i 5 esejista, povjesničara ili filozofa.
Norvežanin Bjoernstjerne Bjoernson bio je 1903. prvo ime na skromnom popisu pjesnika koji su dobili priznanje Švedske akademije, te stare dame s 217 godina, a zatvara ga Poljakinja Wislawa Szymborska 1996.
Premda su u manjini, okupljaju neka velika imena pjesništva u 20. stoljeću, kao što su William Butler Yeats, Gabriela Mistral, T.S. Eliot, Saint John-Perse i Pablo Neruda.
Dramska je književnost malo bila nagrađivana, ali je isto tako zastupaju najbolja imena: Luigi Pirandello, Samuel Beckett i, nedavno, Dario Fo.
Dobitnici koji nisu nagrađeni ni za prozu ni za stihove, računaju se na prste jedne ruke. Tu su Winston Churchill, Bertrand Russell i Henri Bergson.
No kada je riječ o "manjinama" kod dobivanja Nobelove nagrade, najviše su oštećene žene. Samo ih je devet steklo naklonost Akademije, a prva među njima bila je Šveđanka Selma Lagerloef, 1909.
Zatim dolaze Grazia Deledda, Sigrid Undset, Pearl Buck, Gabriela Mistral, Nelly Sachs i druge.
Čini se ipak da su akademici postali osjetljiviji na kritiku u svezi s time, pa su u zadnjih dvanaest godina nagrađene tri žene, koliko ih je bilo od 1901. do 1937!
Riječ je o Nadine Gordimer, Toni Morrison i Wislawi Szymborskoj.
Poticaj je možda došao od žene stalnog tajnika, profesorice književnosti koja iz godine u godinu kritizira odluke te ustanove.
"Svaki put kad nagrada odlazi u ruke muškarca, sve je očitije da je riječ o muškoj nagradi, premda svi znaju da su žene dobri pisci i da ih u književnosti nije ništa manje nego muškaraca", pobunila se u četvrtak Ebba Witt-Brattstroem.
"Ovo nije baš najsretniji dan", dodala je ona, odajući ipak priznanje Coetzeeovu djelu.