Gotovo na početku spominje i Hrvatsku, određujući njezino mjesto u Europi. Kako napominje, od 4. stoljeća velika vjerska i ideološka novost zapadne Europe je kršćanstvo, ali se ono ubrzo rascijepilo na latinsko kršćanstvo Zapada i grčko Istoka, što je produbilo suprotnost između latinskog i grčkog dijela Rimskog carstva.
"Ta dva kršćnatsva sve se više udaljuju jedno od drugoga i stvaraju granicu kultura dugog trajanja, koja će biti učvršćena političkim granicama, od Skadinavije do Hrvatske na jednoj strani (...) te od Rusije do Grčke na drugoj strani."
Goff smatra da će Europa - ako se bude znala dovoljno ujediniti - biti velika, ali ona "ne smije biti: Europa osvajanja i prevlasti jedne države i jednog čovjeka".
"Ako Europa želi biti model za moderni svijet, ona mora poštovati drugoga, otvoriti se drugima", jer je, napominje, upravo otvarajući se od vremena antičkih Grka "učinila velike stvari".
Po Goffovim riječima, europska civilizacija bila je stvaralačka 25 stoljeća. "I još danas osnovna sirovina Europe jesu sive ćelije", napominje.
Odluka o Europi ne donosi se "između tradicije i modernosti", ističe u zaključku Le Goff, dodajući da je ona "u dobroj uporabi tradicija, u pribjegavanju naslijeđu kao snazi nadahnuća, kao osloncu za održavanje i obnavljanje još jedne europske tradicije, kreativnosti".
U hrvatskom prijevodu gotovo prije dvije godine objavljena je Le Goffova "Priča o Europi", a 1998. njegovo kapitalno djelo "Civilizacija srednjovjekovnoga Zapada".
(Hina) xmc ymc