OVIH se dana cijeli svijet raspisao o propasti akcije Facebook. Sva su usta puna "bande lopovske" i "stezanja remena", priča se i o inertnosti Hrvata, tu i tamo neki novinar pokuša napisati ponešto i o ljudima koji stoje iza svih tih stranica, dosjetki, plakata, a može se tu pronaći i par riječi o novonastaloj "Facebook revoluciji" koja je započela sa srednjoškolcima i nekako utihnula za trajanja ove posljednje akcije.
Facebook je odjednom postao kamen spoticanja vladajuće garniture koja se uznemiri svaki put kad netko počne prčkati po tom misterioznom Facebooku na kojem se mlađarija bavi stvarima kojima se bezbrižni mladi Hrvati ne bi smjeli baviti. Social networking postao je kleta kovanica koja u našim okvirima ne predstavlja samo skupinu ljudi koji jedni drugima maze mačke, ližu lizalice i komentiraju slike s mora i rođendana već se bave nepopularnim stvarima, organiziraju se u subverzivne skupine sklone nepopularnim rješenjima.
Ako mislite da će Facebook pomoći, država je u govnima
Budimo realni, ako Facebook, djetinjastu tvorevinu namijenjenu zabavi i druženju, koristite kao sredstvo organiziranja prosvjeda, nije tajna da vam je država u govnima.
No, baš kao i svaki pokušaj organizacije veće skupine ljudi s ciljem da se postigne određeni rezultat koji se na ovim prostorima odigrao nakon 90-ih, i ovaj je neslavno završio. Strani mediji (a vjerojatno i organizatori) za sve "krive" pasivno građanstvo, a i postalo je očito da naša djeca moraju umirati od skorbuta prije nego zaključimo da je situacija loša jer nemamo čak ni za kiseli kupus.
I u pravu su, ali zašto je tome tako? Što će natjerati prosječnog Hrvata na ulicu?
Neovisno o tome radilo se o prosvjedima protiv Busha ili Sanadera, Hrvatski um kao da odbija bunt poput organizma koji odbacuje nekompatibilni bubreg. Posljednjih petnaest godina kao da je ubilo duh "buntovnog Hrvata". Ustvari, "Buntovni Hrvat" nakon toliko godina pomalo zvuči kao mit i nalazi se u istoj kategoriji sa Jetijem, Bogom i ispunjenim predizbornim obećanjem. Dakle, zajedno sa bićima, stvarima i pojavama koje navodno postoje, ali ih nitko nikada nije vidio, potvrdio i doživio.
Fijasko
Oni mlađi od petnaest godina vjerojatno ni ne pamte kada su se Hrvati posljednjih puta okupili oko neke hvalevrijedne ideje. Nekako ispada da se u većem broju skupljamo samo kada radimo nešto glupo ili trivijalno. Primjerice, koncert našeg i vašeg Marka Perkovića Thompsona okupit će više ljudi nego će to Facebook revolucija ikad učiniti (bez obzira gdje se odvijao), a kada se prate nastupi Hrvatske reprezentacije, kafiće preplavi more nabrijanih navijača dok na ulicama možete pronaći samo zalutale pse i ljude koji nešto pokušavaju dokazati.
Netko bi za "fijasko" mogao okriviti činjenicu da se u nas Facebook ne koristi masovno ili da naše ljude u većem broju privlači samo žutilo pa nije teško da im "neki tamo" skupovi prođu ispod radara, ali nekako se čini da problem ne drijema u tom bezbrižnom grmu. Netko je izjavio i to da bi Hrvati najviše voljeli prosvjede voditi iz udobnosti vlastitih fotelja. I sve to stoji, ali kako ljude natjerati da se izbore za svoja prva?
Deset točaka za organiziranje kvalitetnog provoda
Da se cijeli tekst ne bi pretvorio u naglašavanje očitog, valja iznijeti deset točaka koje će pomoći potencijalnim organizatorima da u budućnosti stvore što kvalitetnije i posjećenije prosvjede:
1. Prosvjed mora biti organiziran unutar tri slobodna dana koja su uglavljena usred radnog tjedna. Dakle, ako želite narod na ulicama, morate im nešto i ponuditi. Prosvjedovanju valja pristupiti s osjećajem za marketing. Prvi dan prosvjednik se mora odmoriti od radnog tjedna, drugi dan prosvjeduje, a treći se odmara od prosvjeda jer nenaviknutom je organizmu toliko borbe za vlastita prava odjednom ipak malo previše.
2. Ne organizirati prosvjede u vrijeme podnevnog drijemeža. Dakle, prosvjedi u 18 jednaki su prosvjedima za koje plaćate ulaznicu.
3. Ne organizirati prosvjede u nepopularnim godišnjim dobima kao što su jesen, zima i ljeto kad je baš vruće. Prosvjedi su za prijelazna razdoblja. Recimo, neko ugodno svibanjsko poslijepodne kada vjetrić lagano pirka, a zrak ispunja opojan miris jorgovana.
4. U slučaju da se prosvjedi održavaju u zimu ili jesen, preporuča se prosvjed pod šatorom uz neki popularan bend i kuhano vino s klinčićima.
5. Alkohola mora biti u neograničenim količinama jer u ovoj državi samo pijani ljudi dižu glas (uglavnom na članove svoje obitelji).
6. Poželjno je na prosvjed pozvati (i naravno platiti) neko zanimljivo lice kao što je Alka Vuica ili Neven Ciganović jer dobro je poznato da ljudi idu na ona mjesta na kojima se okupljaju i popularni Hrvati.
7. Gdje je grah s kobasicama besplatan tu je i narod. Političari koji vas uvjeravaju da vlada blagostanje pred sobom imaju nepregledni red gladnih Hrvata. Razmislite malo o tome jer ako vas besplatni grah može natjerati na prihvaćanje suludih neistina, onda uz pomoć istog vjerojatno možete progurati i neke ideje koje počivaju na zdravom razumu.
8. Razljutite Don Kaćunka. Poznato je da su zahvaljujući "bijesu Kaćunkovu" i apsolutni bezveznjaci dobili svojih pet minuta, a ako pokušavate promovirati nešto na što ljudi inače ne bi obraćali pažnju, Don K je vaš čovjek.
9. Umjesto da na plakate stavljate parole kao što su "Stegnite vi remen, bando lopovska", pokušajte suptilno ubacite riječi kao što su "iPhone" i "kredit" jer ako u stanju neimaštine nešto volimo, to je svakako ono što u spomenutoj situaciji ne možemo imati.
10. Za ime Boga, ne koristite konstrukcije tipa "izađite na prosvjede za svoje dobro i dobro vaše djece" jer poznato je da Hrvati nagonski odbijaju činiti stvari za svoje dobro.