VESNA PUSIĆ se opet pravila pametna.
"Protuzakonito je i protuustavno izjavljivati da nismo svi jednaki", zašpotala je Josipa Đakića u jučerašnjoj saborskoj raspravi o Ustavnom zakonu o braniteljima. "Svi smo jednaki i bit ćemo jednaki".
Đakić se vjerojatno na to valjao od smijeha. Jer kad je iz saborske skupe poručivao kako "ne mogu svi biti jednaki u Hrvatskoj", da su oni s puškom važniji od onih "u podrumu ili Münchenu", znao je da ne pretjeruje.
Dva puta glasaju
Naravno da u ovoj Hrvatskoj nisu svi jednaki. Recimo, nekima je za ulazak u Sabor potrebno samo 305, a ostalima u prosjeku 17 tisuća glasova. Neki mogu čak dva puta glasati: jednom u dijaspori, drugi put u Hrvatskoj. I to je samo početak.
Ovih dana uvjerili smo se da nisu jednaki oni koje se zove na policijsko ispitivanje na osnovu anonimne kaznene prijave i oni koje se ne ispituje čak ni na osnovu relevatne kaznene prijave.
Jednake žene i jednakiji muškarci
Nisu jednaki oni koji uredno plaćaju porez i oni koji se na utajama bogate. Oni koji propadaju dok čekaju naplatu i oni koji na dugovima grade dvorce. A da se ne govori o tome da za isti posao nisu jednako plaćene žene i muškarci.
Ima toga još. Recimo, neki dobiju stan čim uđu u HDZ, neki iz njega budu izbačeni samo zato što su Srbi. Neki dobiju posao zato što su ušli u HDZ, a drugi ga izgube zato što to nisu učinili. Nekima uspijeva na sudu riješiti spor za mjesec dana, a nekima to ne uspijeva ni u dvadeset godina.
Jednaki u pravednosti
A sjećamo se i kako se prije nekoliko godina jedan član nadzornog odbora prvi naplatio iz stečajne mase propale banke, dok ostale štediše i dalje čekaju svoj novac. On je sad predsjednik Republike.
Pa tko onda može rezolutno tvrditi da su "u ovoj državi svi jednaki i bit će jednaki"? Samo štreberice koje Ustav shvaćaju doslovno.
Daleko od toga da jednakost nije ustavna kategorija, ali taj Ustav daleko je od stvarnog života. Daleko od zakona. A najdalje od onih koji bi se tog Ustava trebali držati.
Nejednakost među braniteljima
I tako dolazimo do branitelja koji bi trebali biti jednakiji od ostalih hrvatskih građana. Ali čak i među njima vladaju razlike.
Nisu, naime, isti branitelji koji su doista sudjelovali u ratu i onih otprilike 150 ili 200 tisuća "viška" koji su se tog statusa dočepali na pravdi HDZ-a. Nisu isti ratni vojni invalidi koji su stradali na bojišnici i oni koji su se tog statusa dočepali nakon što su pijani autom sletjeli u jarak. Ili oni koji su "podmazali" liječnike.
Dovraga, i među generalima je sve naopako: najviše odličja zaradio je upravo onaj koji ni minute nije bio na bojištu. A sada sjedi u zatvoru.
Dakle, ako itko zna o čemu govori kad tvrdi da ne mogu u ovoj državi svi biti jednaki, onda je to Josip Đakić (HDZ).
Rat za nejednakost
I što nam on poručuje svojom podjelom na one koji su nosili pušku i one koji su sjedili u podrumu? Da on i njemu slični nisu ratovali kako bi se izborili za Hrvatsku u kojoj će svi biti jednaki, nego u kojoj će oni biti jednakiji.
Pa ako je dosad jednakost bila luksuz, sada će barem Ustav definirati one koji bi trebali biti jednakiji. Na znanje i ravnanje štreberici Pusić.