LIBANONSKA nacionalna novinska agencija NNA javila je kako je na područje ravnica Arqe i Beith Hadare u sjevernoj provinciji Akkar palo 5 raketa Katyusha. Nedugo nakon toga, u drugim područjima palo je još 6 raketa palo je u drugim krajevima na sjeveru kasnije. Rakete su lansirane iz kampa Nahr al-Bared, gdje je vojska pokrenula konačnu ofenzivu protiv terorističke grupe Fatah al-Islam.
Rakete Katyusha nemaju ni al-Qaida ni marginalne terorističke skupine, njim ima Hezbollah, a Hezbollah ih dobiva od Irana i Sirije. Ovo je ultimativni dokaz toga da se kod Fatah al-Islama ne radi o običnoj terorističkoj grupi, nego o grupi koja je dirigirana direktno iz Sirije.
To je dijelom i razlog zbog kojega oni već 8 tjedana uspijevaju boriti se s libanonskom vojskom, i još uvijek biti živi. Njih 250 do 300 sakrilo se u Nahr al-Bared i, unatoč tome što je vojska sravnila gotovo cijeli taj kamp sa zemljom, još uvijek odolijevaju (sad doduše s prorijeđenim redovima, jer je dosad u sukobima poginulo preko 220 ljudi, od kojih su oko trećina teroristi). Vojska, već zabrinuta da im slijedi dugi rat do samog istrebljenja (jer borci Fatah al-Islama su na očiglednoj samoubilačkoj misiji), pokrenula je jučer ogromnu ofenzivu na kamp. Svjedoci kažu da je artiljerijska paljba po kampu neprestana.
No, pitanje je koliko dugo će se vojska još morati boriti s ovom grupom, koja se ovako uspješno borila dosad. Fatah al-Islam bio je, čini se, umiješan i u ubojstvo Pierrea Gemayela, ministra ubijenog u studenom. Taj podatak je zanimljiv, zato što to pokazuje da su s djelovanjem počeli nekoliko tjedana ranije nego što se misli. Naime, oko tjedan dana nakon Gemayelovog ubojstva dva su autobusa eksplodirala u jednog kršćanskom selu nedaleko Bejruta. Umrlo je troje ljudi, a taj napad se smatra početkom terorističkog djelovanja grupe. Ona je pak, po saznanjima stručnjaka za terorizam, počela sa svojom prikrivenom djelatnošću odmah nakon što se Sirija povukla iz Libanona 2005.
Nešto postaje jasno i onima koji uporno ne žele vidjeti: al-Qaida i grupe povezane s njom, nikad nisu djelovale na ovakav način. Ovo je metoda rada Hezbollaha, sirijskog pijuna u Libanonu, a Fatah al-Islam je ništa drugo nego mini-Hezbollah. Budući da je Sirija Libanonu priredila najgoreinterno nasilje od građanskog rata, i budući da je Sirija ušla u Libanon i nemilice ubija libanonske političare, čovjek se mora zapitati kad međunarodna zajednica misli poduzeti nešto protiv te zemlje. Odgovor je vjerojatno nikad, a Libanonci su doslovno prestrašeni do te mjere da novinare koji dolaze u zemlju pitaju, prije svakog drugog pitanja: "Mislite li da trebam bježati?".
Jovan Dragišić