JADRANKA KOSOR konačno je u svom elementu. Žalost na Kornatu. Kamen temeljac u Zadru. Sućut u Dalju. Vijenac u Vukovaru. Jezikova juha Šišljagiću. Verbalno čerupanje s Ingrid Antičević. Protivljenje ukidanju Avenije Gojka Šuška, čovjeka bez kojeg ne bi bilo ni Kosoričina stana. I da, skoro smo zaboravili, tu je i ugodna šetnjica s Pahorom pod rukom. Nije li se sve krasno posložilo?
Moramo primijetiti da je zaista lijepo od premijerke što se odmaknula od onoga što ne zna raditi, a slučajno je od krucijalnog značaja za hrvatske građane - vođenja Vlade - i primila se onoga u čemu je oduvijek bila najbolja: prodavanja magle, sućuti, osmijeha.
Bolje da ne radi, nego da uništava
Iako je sigurno da ne bi bilo prevelike koristi ni da je ostala sjediti na Markovu trgu - zapravo, bilo bi više štete - ovo je možda idealna prilika da šeficu Vlade javno razriješimo njezine (za)kletve kako će ovo ljeto provesti na radnom mjestu i zamoliti je da ipak ode na godišnji. Neka se odmori, mi smo to zaslužili.
Jer što imamo od njezina landranja čitavo ljeto? Koje koristi imamo od toga da se spotičemo o njezine kamene temeljce, da trpimo suze i osmijehe, da bježimo od jeftinih parola i petparačkih doskočica? Baš nikakve.
Lijepo molimo, slike samo do koljena
S druge strane, jasno je što Kosor ima od ovakve turneje. Mobilizira birače, skreće pažnju s krize i vlastite nekompetencije, bilda vlastiti i stranački imidž, osvježava fotogaleriju na službenim stranicama Vlade ("Samo ne ispod koljena, molim lijepo"), usput hvata bojicu, grebe se za poneki ručak i tako to. Na koncu, zvuči kao godišnji odmor, samo bez japanki i hotelskih ručnika.
I tako, umjesto da se i dalje raspravlja o otpuštanjima, starosnoj granici za mirovinu, recesiji, krizi, prijetnji devalvacijom kune, o vrućoj jeseni i nikad ledenijoj zimi, Kosor po tko zna koji puta bježi od stvarnosti i nameće teme u kojima se uvijek najbolje snalazila.
Foršpan za predizbornu kampanju
Sada vidimo u što se pretvorilo to njezino famozno "radno ljeto" - u običnu kino najavu glavne projekcije koja nas očekuje za godinu dana. Ili u idućih godinu dana. Sve je tu: vanjskopolitički uspjesi s Pahorom, brisanje poda sa SDP-om, tepanje braniteljima, mobilizacija desnice, plaćanje 18 milijuna kuna svećenicima u Bosni i Hercegovini... Opet slušamo parole o braniteljima "čija stranka je Hrvatska", opet se vode virtualni ratovi ustaša i četnika, a sad se povela rasprava i o tome treba li Gojko Šušak imati svoju ulicu u Zagrebu.
To što je inicijativa za ukidanje tog naziva krenula iz građanskih udruga za ljudska prava, a SDP je naveliko odobrava, nema nikakve veze. Ljevica je već toliko puta servirala HDZ-u neku predizbornu temu na volej, da ne treba gajiti nadu kako će Kosor propustiti ovakvu šansu. Pa nije ona Zoran Milanović. Još ako Haag prije parlamentarnih izbora osudi generale (odnosno, samo Antu Gotovinu) i eto ti pučkog veselja na izborima.
Neka ode na godišnji, ima na rate
I zato, zbog svega nabrojanog, zaista bi najbolje bilo da se premijerka Kosor otisne na neki godišnji odmor. Neka uplati aranžman na moru (ima i na rate) te na taj način da svoj obol punjenju turističke kasice i sveukupnom oporavku hrvatskog gospodarstva. A i neka nas usput pusti malo na miru. Mi bismo na godišnji. Zaslužili smo ga.