Institut: Promjena režima u Iraku ne bi zajamčila stabilnost

MOGUĆE svrgavanje s vlasti Sadama Huseina, za što se zalažu Sjedinjene Države, moglo bi povećati američki utjecaj u regiji, no to ne znači da bi se na taj način nužno povećala i dugoročna stabilnost Iraka, kaže se u izvješću Kraljevskog instituta za međunarodna pitanja u Londonu.

U dokumentu objavljenom u ponedjeljak pod nazivom: ´Irak: Posljedice u regiji´, ugledni londonski centar za istraživanja razmotrio je tri moguća scenarija u slučaju izbijanja rata u Iraku: brzu američku pobjedu nakon koje slijedi okupacija zemlje, državni udar i svrgavanje s vlasti iračkog predsjednika ili odugovlačenje sukoba kako je bilo za vrijeme vijetnamskog rata.

´Smjena režima u Bagdadu SAD-u donijela bi regionalni utjecaj, ali i još važniji međunarodni, no ne bi utjecala na promjenu društveno-političke dinamike u Iraku´, smatraju stručnjaci londonskog instituta.

´Vojni udar bi, jednako kao i američka pobjeda očuvali status quo u regiji, no Irak kratkoročno i dugoročno ne bi bio ništa manje opasan izvor mogućeg sukoba, nestabilnosti i oružja za masovno uništenje´, ocjenjuje se u izvješću.

Autori istraživanja smtraju da bi jedan dio iračkog stanovništa mogao osjećati potrebu za osvetom novoj vlasti, s obzirom na to da je bivši režim podupirala policija i vojska. Povratak mnogih protjeranih disidenata i njihovo eventualno sudjelovanje u vladi moglo bi također biti izvorom ´razdora´ među Iračanima.

Kada je riječ o posljedicama sukoba na ekonomiju zemlje, institut ističe da bi prekidom gospodarske suradnje Iraka sa Sirijom i Jordanom, koja je počela nakon uvođenja UN-ovih sankcija, te dvije zemlje bile najviše pogođene, posebno kada je riječ o nafti.

Turska bi također osjetila ekonomske posljedice rata, a najveća briga Ankare bila bi reakcija velikog broja turskih Kurda na sukob, ukoliko bi irački Kurdi pokušali profitirati postizanjem političke neovisnosti.

Sve susjedne zamlje Iraku, dakle, Iran, Sirija, Kuvajt, Jordan, Saudijska Arabija i Turska, osjetile bi teret iračkih izbjeglica, jer ih sigurno ne bi željele primiti na dulji period, ocjenjuje se u britanskom istraživanju.