Ključno pitanje s kojim se republikanci moraju suočiti je koga poslati na megdan Obami za dvije godine. Sarah Palin ako se i nadala kandidaturi 2012., teško na nju može očekivati nakon što su kandidati Tea Partyja koje je podržala izgubili i Nevadi i Delawareu. Ipak, njene šanse nikad nisu bile pretjerano velike, kao ni šanse još jednog prvaka tvrde desnice, bivšeg predsjednika Predstavničkog doma Newta Gringricha.
Tradicionalni kandidati
S druge strane, ukoliko republikanci potpuno odbace ideju o bilo kojem kandidatu iz Tea Party pokreta, riskiraju izgubiti zalet koji im je taj pokret dao na ovim izborima. U pozadini već čekaju "tradicionalni" političari. Možda najzanimljivije pitanje je što će biti s Mittom Romneyem. Bivši guverner Massachusettsa odustao je od utrke tijekom republikanskih unutarstranačkih izbora 2008. godine, ali je nakon povlačenja povukao poteze koji naznačuju da je spreman za 2012. S ogromnim fondom novaca i velikim iskustvom, Romney je možda od svih drugih mogućih republikanskih kandidata izgledao kao jedini koji bi se zaista mogao suprotstaviti Obami i pobijediti, a nakon općih izbora sigurno mu se ta misao ponovno vrti po glavi.
U "tradicionalnom" kampu postoji i cijeli niz guvernera koji bi mogli ući u utrku. Tu je prvenstveno Tim Pawlenty, "Reagan iz Minnesote", koji je već 2009. godine počeo pripremati svoju kandidaturu, a tu su i drugi guverneri kao Mitch Daniels, Haley Barbour, Rick Perry ili Bobby Jindal.
Nova lica
Pitanje je hoće li glasači biti spremni poduprijeti umjerene kandidate u vrijeme kad zapravo ne glasaju za republikance, koliko protiv demokrata. Postoje i riskantnije opcije. Jedna od njih je Marco Rubio, novi senator iz Floride, koji je kao "miljenik Tea Partyja", iako se nikad nije formalno povezao s tim pokretom, uspio oteti republikansku nominaciju za Senat guverneru Charlieu Cristu, koji je kasnije krenuo u samostalnu kampanju i izgubio. Rubia nazivaju i "republikanskim Obamom", jer je mladi političar, i sin kubanskih imigranata, iako on sam ne voli takvo tepanje. Pitanje je je li Rubio dovoljno iskusan za predsjedničku kampanju. S druge strane, to su govorili i za Obamu.
Naravno, jedna je stvar sanjati o pobjedi protiv Obame, sa nešto sasvim drugo je tu pobjedu ostvariti. Predsjednik SAD-a možda ima tragične rezultate u anketama, a demokratska stranka je na korak do nokauta, ali ne treba zanemariti Obaminu sposobnost mobilizacije izborne mašinerije, kao ni činjenicu da je među medijima vjerojatno najomiljeniji predsjednik u povijesti. Ipak, drugi predsjednički mandat mu više nije onako zacementiran kao što se činio prije dvije godine.