"Čovjek bez sudbine", priča o holokaustu, najvažniji je roman aktualnog dobitnika Nobelove nagrade za književnost Imre Kertesza. Drži se da je od svih romana o stradanju Židova taj najradikalniji, među ostalim, zbog naivnog i optimističnog opisa deportacije i boravka u logoru iz perspektive dječaka, mađarskog Židova.
Imre Kert?sz (Budimpešta, 1929.) u Auschwitz je deportiran 1944., a nakon toga u Buchenwald gdje je dočekao oslobođenje. Po završetku rata vraća se u Budimpeštu gdje radi kao novinar te kao neovisan pisac i prevoditelj. Svoj najvažniji roman o vlastitom stradanju i sudbini čovjeka u beznadnom svijetu, "Čovjek bez sudbine", započinje pisati 1960., a izdaje ga tek 1975.
Roman je ostao bez odjeka u Mađarskoj. O tom iskustvu Kertesz piše roman "Fijasko" (1988.). Treći dio njegove trilogije o stradanju je roman "Kadiš za nerođeno dijete", posvećen djetetu koje si je junak uskratio u svijetu poslije holokausta.
Među ostalim važnijim djelima su mu "Izviđač" (1977.) i "Engleska zastava" (1991.).
Imre Kertesz dobitnik je Književne nagrade Brandenburga 1995., Leipziške književne nagrade 1997., Herderove nagrade 2000., Ehrenpreis Robert-Bosch-Stiftunga u 2001. i Hans Sahl-Preis u 2002. godini. Za cjelokupan spisateljski rad ovjenčan je Nobelovom nagradom za književnost 2002. godine