IAKO stalne inovacije i nova tehnološka dostignuća olakšavaju svakodnevni život, postoji i ona loša strana koja sve češće izlazi na vidjelo.
Naime, količina elektroničkog otpada ili proizvoda koji su nadživjeli svoju uporabnu funkciju raste golemom brzinom te je krajnje vrijeme da vlade diljem svijeta poduzmu mjere kako bi se situacija stavila pod kontrolu.
Elektronički otpad uključuje elektronske proizvode koji nisu više upotrebljivim kao što su televizori, mobiteli i kompjuteri.
Organizacija za zaštitu okoliša, Greenpeace upozorava da se radi o ozbiljnom globalnom problemu.
"Elektronska industrija jedna je od najbrže rastućih na svijetu. Njena visoka brzina razvitka znači da se sve više i više elektronskih proizvoda iskoristi i odbaci. Ako nitko ne preuzme odgovornost i potrudi se da ih odgovarajuće procesira elektronički otpad će preplaviti Zemlju kao ogromni val i jako je zagaditi." - izjavio je Dai Yun iz Greenpeacea.
Greenpeace procjenjuje da se u svijetu godišnje stvori oko 20 do 50 milijuna tona elektroničkog otpada. Komponente koje se nalaze u mnogim elektronskim proizvodima sadrže štetne kemikalije koje se mogu probiti u Zemlju i onečistiti podvodne vode i zagaditi okoliš.
U Sjedinjenim Državama trenutno ne postoji savezni zakon koji bi regulirao navedeni problem. Nekoliko saveznih država ima programe recikliranja elektroničkog otpada, ali ne postoji uniformirani zakon kao u Japanu u kojem se od trgovaca traži da prikupe uporabljene elektroničke proizvode. Europska Unija također ima sveobuhvatni program koji uključuje trgovce, proizvođače i uvoznike.
Stručnjaci se pitaju kako će se europski zakoni odraziti na američku politiku po pitanju elektroničkog otpada jer bi europski standardi mogli smanjiti količinu štetnih materijala u proizvodima koji su izraženi u Sjedinjenim Državama.
Trenutno, Amerika izvozi većinu svog elektroničkog otpada u zemlje trećeg svijeta poput Indije i Kine gdje ljudi s njih skidaju skuplje dijelove u nadi da će ih prodati.
No, kako kaže stručnjak za otpad, Bakul Rao, radi se o opasnoj praksi.
"Osobe koje se bave tim poslom nisu dovoljno školovane, ne znaju. One samo znaju da mogu izvući bakar ili zlato, a najlakši način za to jest da komponente umoče u kiseline ili ih izgore. Oni, dakle, nisu svjesni potencijalne opasnosti po zdravlje." - kazao je.
Iako u Sjedinjenim Državama postoji svega nekoliko centara za recikliranje elektroničkog otpada, a svega nekoliko proizvođača ima programe prikupljanja otpada, ključnu ulogu imaju potrošači koji mogu smanjiti količinu elektroničkog otpada u svega nekoliko koraka.
"Jedan je da kupuju proizvode od tvrtki koje imaju programe prikupljanja zastarjelih proizvoda. Drugi je, a to naročito vrijedi za kompjutere, da ljudi kupe one proizvode koji imaju bolje sposobnosti i koji će, shodno tome, duže poslužiti svrsi." - zaključio je Alex Fidis, iz nevladine organizacije Skupina za američki javni interes.
M.S.