KAKVO iznenađenje: pravna služba Hrvatske radiotelevizije zaključila je da Dijana Čuljak nije u sukobu interesa. Ne zna se točno kad je donesena odluka, navodno negdje "tijekom ljeta", u tišini i daleko od javnosti. Dakle, posao je obavljen temeljito i profesionalno. Kako se već i očekuje od pravnika s Prisavlja. Tko je očekivao nešto drugo, totalni je naivac.
Originalnog ortačkog ugovora nema, što znači da je fotokopija falsifikat. Pravnicima s Prisavlja stoga nije preostalo ništa drugo nego povjerovati Dijani Čuljak kad kaže da to nije njezin potpis. I da je ugovor "vješto sastavljen, ali neistinit jer original ne postoji". Nitko nije ni očekivao od pravnika da možda potraže original, vještače ugovor, obave neke razgovore ili posegnu za bilo kakvim metodama koje bi mogle dovesti do neplaniranog ishoda. Ovako je ipak najsigurnije. Učinili su ono što se očekivalo: amnestirali su osobu koja drma javnom televizijom, a neki kažu, i njezinom konkurencijom.
Svi su sretni, osim Edvina Softića
Ipak, u pojedinim dijelovima farsa s ispitivanjem sukoba interesa Dijane Čuljak ipak je ostala vjerna originalu: ne zna se tko je donio odluku, ali je zato omogućeno Dijani Čuljak da ju obznani u naručenom intervjuu Večernjem listu; u tom intervjuu ona tvrdi da je ugovor lažiran, ali ipak kaže da neće tužiti Edvina Softića koji ga je plasirao u javnost; tvrdila je da ona kao obična zaposlenica Informativnog programa nije odgovorna osoba koja odlučuje o kupovini emisija iz vanjske produkcije, premda Statut HRT-a spominje "zaposlenike i članove njihove uže rodbine".
Usput je spomenula dvije stvari koje bi ju kad-tad mogle progoniti: prvo, da nikada nije potpisala nijedan ugovor niti ima bilo kakve vlasničke odnose u ijednoj producentskoj kući, i drugo, da nikad nije radila za Novu TV. No, o tom potom.
I eto, na kraju možemo s olakšanjem zaključiti da je Dijana Čuljak čista ko jutarnja rosa. I što sad? Ništa. Formalnost je obavljena, piramida moći netaknuta, lova je u džepu, emisija na rasporedu. Doduše, suprug je naglo izašao iz vlasništva producentske kuće koja je dobila poslove s HRT-om, ali to je isto samo formalnost. Svi su zapravo sretni, osim Edvina Softića koji nije dobio svoje novce. Ali barem neće dobiti i tužbu, jer Dijana Čuljak je, kako nas uvjerava, velikodušna i plemenita osoba.
Sve po dnevnom redu
Odlukom pravne službe HRT-a (koju nismo vidjeli i pitanje je kad ćemo) utvrđeno je da Dijana Čuljak nije bila suvlasnica producentske kuće. Ali time svejedno nije riješena odredba iz Statuta HRT-a u kojem doslovno stoji: "Produkcijska društva koja su u vlasništvu članova Vijeća HRT-a, zaposlenika HRT-a ili članova njihove uže obitelji ili u kojima imaju udjele u temeljnom kapitalu ne mogu se izabrati u postupku javnog natječaja". Možda Čuljak nije bila vlasnica, ali njezin suprug Vladimir Šelebaj jest. To valjda nitko neće osporiti. Taj dio valjda nije falsifikat. Kao što se nadamo da nije falsifikat činjenica da je njegova (ako već ne njihova) producentska kuća prodavala emisije HRT-u dok je Dijana Čuljak bila zaposlenica na Prisavlju.
Možda su sve ostale optužbe samo tračevi: da je sjedila na kolegijama Nove TV, da je za emisije Core medije koristila arhivu HRT-a, pa čak i njegove novinare. Možda za to nema čvrstog dokaza, crno na bijelo, u originalu, ovjereno kod javnog bilježnika, u tri primjerka, sa crvenom vrpcom. Možda su i oni papiri koji već mjesecima kolaju novinarskim i odvjetničkim krugovima, a gotovo nitko se ne usudi objaviti, samo fotokopije. Ali ovo su nepobitne činjenice suprotne Statutu HRT-a: suprug jedne zaposlenice prodavao je emisije HRT-u. Kad će pravna služba napokon dati oslobađajuću presudu i u tom slučaju? Da i tu formalnost skinemo s dnevnog reda.
Osjetljiva ravnoteža moći
Doista nitko nije očekivao da će pravna služba HRT-a ikada osuditi Dijanu Čuljak. Taman da je imala originalne papire. Ta služba ionako služi za dvije stvari: za višesatno isljeđivanje nepoćudnih novinara i za zaštitu vladajuće garniture. Da je kojim slučajem srušena Dijana Čuljak, da su svi digli ruke od nje kako se to obično čini s vrućim krumpirima, cijela garnitura urušila bi se kao kula od karata. Svatko svakog drži u šaci, ucjenjuje prljavim rubljem, sitnim tajnama o tome tko je za koga radio, tko je kome ostao dužan, tko dila papire ili skriva dokaze, tko je koga imenovao, zaštitio ili izložio svoj autoritet. Upravo zato je ta osjetljiva ravnoteža moći izuzetno važna. Nitko ne smije ispasti iz kombinacije, ni najmanja kockica, a da se govorimo o nosećim stupovima.
U pravu je bio Edvin Softić - isti onaj koji pakira Dijani Čuljak, a ona ga neće tužiti - kad je citirao Vladimira Šelebaja koji ga je upozoravao: "Znaš kako stoji Dijana, kako stojim ja, napravit ćeš si veliki problem u životu ako budeš podnosio prijave protiv nas". Dijana Čuljak je paradigma današnje Hrvatske. Utjecajna na svim razinama, umrežena na svim stranama, bogata i moćna, nedodirljiva. Dok bi u normalnim medijskim kućama i sama sumnja u nečiji sukob interesa, a da se i ne govori o kršenjima ugovora, zakona i statuta, bila dovoljna da se nekome - a pogotovo istaknutoj novinarki u Informativnom programu - zahvali na suradnji, kod nas je upravo to preporuka za napredovanje. I zato Dijana Čuljak ne treba strepiti od onih papira koji kolaju Zagrebom, dosadašnjim intervencijama uspješno je onemogućavala njihovu objavu. Za novinarski ugled više ne mari, njega je odavno izgubila, sada je bitno sačuvati sve ostalo.
I za kraj, samo jedno naivno pitanje na čelnike HRT-a: je li Dijana Čuljak u protekla tri mjeseca koliko je nije bilo na radnom mjestu ispucala cijeli godišnji odmor ili je možda bila suspendirana? Tek toliko da vidimo poštuje li se na Prisavlju formalnost.
Foto: HRT