Foto: Arhiva, kapitalac.wordpress.com
Osobe koje rade za 3000 kuna provedu točno trećinu sedmodnevnog tjedna radeći za državu, dok ostalih 67 posto vremena rade za sebe. Osobe koje imaju prosječnu plaću od 5500 kuna za državu rade 40 posto vremena (ili od ponedjeljka do srijede u 18 sati), dok 60 posto vremena rade za sebe. Osobe s plaćom od 10.000 kuna za državu rade 46 posto vremena, a za sebe 54 posto vremena.
Zbog PDV-a državi više od pola plaće
Postotak vremena koje provodite radeći za državu odnosi se, naravno, na izdatke koje od bruto plaće dajete za poreze i doprinose. Također treba napomenuti da se ovdje radi o brojkama na koje nije dodan PDV, a koji se plaća na većinu stvari na koje radnici troše svoje teško zarađene plaće, poput režija ili hrane.
Ukoliko se u obračun doda i PDV, ispada da radnik s plaćom od 3000 kuna čak 50 posto svoje plaće daje državi. Radnik koji zarađuje 5500 kuna, državi daje čak 55 posto plaće, dok radnici s velikom plaćom od 10.000 kuna državi daju 60 posto svojih primanja.
Pola za sebe, pola za Linića
"Radnik na minimalcu, uzevši u obzir i PDV, još jednu plaću podijeli s državom, 'bratski' rekli bismo, i tako za nju radi do četvrtka u podne. Radnik s prosječnom plaćom radi za državu do četvrtka u 20 sati, a onaj s natprosječnom do petka u pet ujutro. Za vlastitu korist država mu dozvoljava da radi ostatak petka, subotu i nedjelju. 60% državi, a 40% njemu čini se kao pošteno porezno opterećenje. Pošteno ukoliko se na realnost gleda očima države i proračunskih konzumenata", poručuje autor bloga Kapitalac.