POLARNA zima okovala je dobar dio Europe. Ljudi umiru od hladnoće, a hrana se teško probija do udaljenijih mjesta. Od posljedica takvih vremenskih uvjeta umrlo je već više od 300 ljudi, a mnogi tvrde kako su jednako hladne zime bile i u prošlosti te da se ne događa ništa neuobičajeno. No, neki znanstvenici su skloniji vjerovati da se u ovom slučaju radi o paradoksalnoj situaciji u kojoj je globalno zatopljenje krivo za ekstremu zimu u Europi.
Srpanj 2011. četvrti najtopliji od kada se obavljaju mjerenja
Efekt te pojave je dvosmjeran. S jedne strane manje ledenog pokrova znači i da se manje sunčeve topline reflektira u atmosferu. S druge strane, jednom kada je toplina u oceanu, smanjena količina leda dopušta toplini da lakše "pobjegne" u zrak iznad površine oceana. Zbog toga što topliji zrak ima tendenciju odlaska u više područje, pojavljuje se više vlažnog zraka uz površinu oceana te to stvara nestabilnost u atmosferi i mijenja poznate uzorke tlaka zraka u atmosferi.
Jedan od tih uzoraka se naziva Arktička oscilacija koja označava pojavu da se topli zrak s Atlantika širi Europom, a arktički zrak ostaje iznad polova. No, sredinom siječnja se Arktička oscilacija iznenada promijenila te je hladan zrak "otišao" iznad Sibira i tako je došlo do hladnog i snježnog vremena iznad većeg dijela Europe. Slične situacije su se događale i protekle dvije godine, što znači da u budućnosti možemo češće očekivati "polarne zime" na kontinentu.