Foto: Dragan Matić/Cropix
Samo Bog zna hoće li ove godine biti gospodarskog rasta, kazao je potpredsjednik Vlade i ministar regionalnog razvoja i fondova EU Branko Grčić na pitanje novinara kada možemo očekivati gospodarski rast.
Pitanje je bilo posve legitimno s obzirom da su u posljednje vrijeme iz Banskih dvora dolazile više no optimistične najave o gospodarskom rastu premda su mnogi analitičari, oporbeni političari, a na kraju i Europska komisija izrazili sumnju u takav scenarij.
Dapače, svi su kao uspjeh isticali možebitno zaustavljanje višegodišnjeg pada hrvatskog gospodarstva. I to, u ovim okolnostima, predstavljali kao veliki uspjeh.
Temelja za ranije optimistične najave vladajućih, objektivno, nije bilo. U Hrvatskoj se ne događa ništa toliko važno i veliko da bi na tome mogli temeljiti rast gospodarstva. Dugo najavljivanih investicija nema, nezaposlenost je velika, građani žive svakim danom sve lošije i u ovom trenutku ne vide izlaz iz ovog mračnog tunela. Zato im je, kao i nekim ministrima, tek preostalo spominjati Boga i zazivati ga u pomoć.
S druge strane, onima koji bi trebali stvarati novu vrijednost - malim, srednjim pa i velikim poduzetnicima poslovanje je zbog raznih nameta i poreza više nego teško. Gotovo pa nemoguće.
To će vam bez razmišljanja reći svaki poduzetnik, od onog najmanjeg koji zapošljava jedno ili dvoje zaposlenika do onog koji svaki mjesec plaća njih nekoliko stotina. Toliko je, kažu, nepotrebnih nameta koji ih opterećuju i guraju u ponor. Kao najbolji primjer sulude situacije u kojoj se nalazi hrvatsko gospodarstvo i tvrtke koje u njemu pokušavaju preživjeti je priča o raznim i za mnoge obrtnike nepodnošljivim davanjima.
Zašto obrtnik koji se bavi popravljanjem satova dio svog prihoda mora dati za Hrvatske šume!?
Jer, ako se potrudite i date si vremena za razmišljanje, nikada vjerojatno nećete shvatiti zašto obrtnik koji se, primjerice, bavi popravljanjem satova dio svog prihoda mora dati za Hrvatske šume!?
Nažalost, takvih je primjera jako puno i zato jesmo u ovakvoj situaciji.
Mali, srednji i veliki poduzetnici, uz nezaobilazne investicije u javnom sektoru, trebali bi biti pozitivan vjetar u leđa hrvatskom gospodarstvu, ali to ne mogu biti zbog gore navedenih razloga. I niza drugih. Premda u Vladi uvjeravaju da su učinili puno toga kako bi rasteretili gospodarstvo, poduzetnici to i ne osjećaju u tolikoj mjeri. Zato moraju otpuštati svoje djelatnike, zato sve teže posluju i zato stvaraju nove dugove. I naravno, ne zapošljavaju nove ljude.
A zato je burza puna nezadovoljnih građana koji ne vide izlaz iz trenutne situacije. Zato nam, uostalom, odlaze mladi i školovani ljudi. Hrvatska je, nažalost, postala zemlja pesimističnih i nesretnih ljudi.
Koji se vjerojatno, Grčićevim rječnikom rečeno, svaki dan pitaju - Bože, znaju li vladajući što čine?
Ivan Klarić, PolitikaPlus