JEDNO važno pitanje jučer nismo čuli: u čijim se sada rukama nalazi Mladen Bajić?
Ivo Sanader na jednom je mjestu u Nedjeljom u dva spomenuo kako je Bajić njegov kazneni progon započeo 4. siječnja 2010. godine, kad ga je premijerka Jadranka Kosor navečer pozvala u Banske dvore. Htio je reći da je glavni državni odvjetnik odrađivao posao za tadašnju premijerku.
Baš kao što je odrađivao posao za bivšeg premijera Sanadera.
Od Pukija do Amera
Pored toga, prethodnih godina uspjeli smo putem SMS prepiske saznati da je Mladen Bajić blisko surađivao s Ivom Pukanićem, a putem WikiLeaksa da je o svojim istragama uredno brifirao veleposlanstvo SAD-a u Zagrebu. Od Tomislava Karamarka mogli smo čuti optužbe da je Bajić u predizbornoj kampanji radio za SDP, odbacujući sve kaznene prjave protiv njegovih lokalnih dužnosnika: od riječkih Tržnica do Koprivnice.
A svakome je poznato da Bajić nikad ne dira one u čijim žilama još osjeti kuckanje političkog bila.
Pa ako je tako, za koga onda Mladen Bajić radi sada?
Na to, dijelom i retoričko pitanje Ivo Sanader vjerojatno bi mogao dati iscrpan odgovor, samo da mu ga je netko postavio.
Notorna činjenica
Naime, optužbe koje je plasirao protiv Bajića, ne samo u vezi umjetničkih slika nego i načina na koji Bajić funkcionira - od pisanja medijskih optužnica do guranja slučajeva u ladicu - mogle bi u svakoj normalnoj zemlji uzdrmati poziciju glavnog državnog odvjetnika.
Nažalost, u Hrvatskoj je to već činjenica s kojom su se svi pomirili.
Ovoga puta, novost je samo u tome što se Mladen Bajić našao pogođenim onime što je o njemu govorio peterostruki optuženik, kompromitirani provokator i čovjek koji preko televizije spašava goli život. Odmah se pobrinuo javno demantirati priču o dvije poklonjene umjetnine, iako je godinama uredno prešućivao i ignorirao mnogo važnija pitanja i puno utemeljenije kritike.
Zašto se sada obazire na ono što govori Ivo Sanader?
Da se nešto ne bi krivo shvatilo, Bajić nije Sanaderova izmišljotina.
Od Lore do Kamenskog
On je u tužiteljske vode ušao puno prije nego što je njegov zemljak zajahao na premijersku fotelju. Prije dvadeset godina kao zamjenik vojnog tužitelja ignorirao je mučenja u zatvoru u Lori, prije deset godina kao zamjenik osramoćenog Radovana Ortynskog preuzeo je dužnost glavnog državnog odvjetnika, i to na inzistiranje Stipe Mesića i odobrenje Ivice Račana.
Ivo Sanader samo se nastavio njime služiti. Kao i Jadranka Kosor nakon njega.
I sve ove stvari koje je sada nabrojao Sanader spominjale su se tijekom čitava Bajićeva mandata.
Od Glavaša do Sanadera
O tome kako diže optužnice po političkom nalogu (kao protiv Branimira Glavaša nakon izbacivanja iz HDZ-a), kako organizira medijsku harangu prije optužnice i samog suđenja (kao protiv Vladimira Zagorca), kako kroji izbore (kao one predsjedničke, pomažući Milanu Bandiću da izgubi od Ive Josipovića), kako ignorira slučajeve (od Tvornice duhana Zagreb do Kamenskog, ZAMP-a, Slobodne Dalmacije...), pa sve do toga kako opslužuje novinare dokumentima i održava prisne odnose s izdavačima.
Vidjeli smo SMS prepisku s Ivom Pukanićem koji ga je tražio čak i da intervenira u njegov slučaj zlostavljanja supruge, dok nam je Sanader ove nedjelje otkrio tek djelić njegove SMS korespondencije oko Kutlina kredita.
Krvavi tragovi
A vidjeli smo i depeše iz američke ambasade koje otkrivaju da je Bajić o detaljima, inače tajnih istraga, uredno obavještavao strane diplomate.
Puno je "krvavih" tragova Bajić ostavio tijekom godina svog mandata, pa nije baš jasno zašto se uzbuđuje zbog onoga što govori Ivo Sanader. Teško da nas je to moglo iznenaditi ili šokirati. Tek poslužiti kao još jedna potvrda ono što je u par navrata uspio priznati čak i Zoran Milanović: "Bajić mora otići, nije htio reći tko je kočio istrage".
No, Milanović se s vremenom utišao. Bajić je pronašao novog sponzora: Ivu Josipovića.
Jadikovke mladog Sanadera
Njega je zadužio na predsjedničkim izborima, gotovo koliko i Milanovića uoči parlamentarnih. I dok je budući premijer govorio da je spreman smijeniti Bajića, Josipović je požurio pronaći alibi za Bajićevu šutnju u onom čuvenom: "Da je prije kukuriknuo, završio bi u loncu".
Osim toga, Bajić ima sreću što se ne mora osvrtati na jadikovke optuženog Sanadera. Kao što ga nije bilo briga ni za iste takve jadikovke Glavaša dok je cvilio o svjedocima-pokajnicima, za Zagorčeve jadikovke dok je cvilio da Bajić pušta u medije intimne transkripte njegovih razgovora s ljubavnicom, za Petračeve jadikovke što Bajić nije ispoštovao dogovor i smanjio mu kaznu u zamjenu za "odrađivanje" Zagorca.
It's all in the game
Što bi se reklo u seriji "Žica", "it's all in the game".
Sve je to dio Bajićeve igre. Tako Bajić radi, tako Bajić odrađuje, tako Bajić preživljava.
Stoga je teško reći kakve će posljedice imati Sanaderove riječi na produženje mandata glavnom državnom odvjetniku. Lako je samo zaključiti da ne bi trebale imati presudni utjecaj.
Ima Bajić na svom kontu već sasvim dovoljno materijala.