Foto: Za naš Supetar
CENTRIRANJE PUMPE - Da, upravo ovaj mehaničarski termin opisno odgovara manevrima Lučke uprave Splitsko-dalmatinske županije koja, na krilima odobravanja županijske Skupštine, širi svoju vlast nad otočkim i priobalnim lučkim gradovima sa tendencijom zauzimanja i ispumpavanja prihoda od resursa koji prirodno i oduvijek pripadaju jedinicama lokalne samouprave.
Fino "štelanje" koje će županijskoj pumpi dati veću efikasnost, u Hvaru je napravljeno širenjem zapadnog područja nadležnosti na staru venecijansku obalu koja po svim parametrima, ako već njome ne upravlja Grad Hvar kao svojim nasljeđem, prije se uklapa u nadležnost neke ustanove za očuvanje nacionalnog povijesno-kulturnog blaga, nego li u zakonske definicije infra, supra i ne znam kakve strukture i koncesijskih djelatnosti Lučke uprave SDŽ.
Na istoku, to je zauzimanje uvale i područja ispred Franjevačkog samostana koji su od stoljeća sedmog tradicionalno kupalište Hvarana i čiji je poslovni aspekt do sada davanjem koncesijskih odobrenja i prihodom pripadao Gradu Hvaru. A sada će to malo raditi županijska Lučka uprava usput nekoliko puta povećavajući nadležnost nad hvarskim akvatorijem u odnosu na dosadašnje stanje.
Centralizacija države ne poznaje postojnost
Prijašnja rješenja Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama predviđala su obveznu suglasnost Poglavarstva lokalne samouprave kao regulator centralističkog županijskog apetita za širenjem svoje vlasti i zauzimanjem lokalnih resursa. Osim toga, takvo rješenje je pružalo lokalnim vlastima mogućnost pregovora i odricanja od dijela svoje „suverenosti“ u zamjenu za obećanje razvojne izgradnje potrebite lučke infrastrukture.
Nažalost, u raznim izmjenama i dopunama zakona to se rješenje usput „izgubilo“ pa je za promjenu akta o osnivanju Županijske lučke uprave, čime se proširuje lučki teritorij, dovoljan je njihov zahtjev prema županijskoj Skupštini koja odlučuje. Tragedija je u tome što nitko više nije dužan pitati lokalnu zajednicu slaže li se s tim, što su im želje, potrebe, planovi, vizije razvoja i vlastite budućnosti. Više niti iz pristojnosti nitko ne ništa pita. Jednostavno se izglasuje i uzme.
Od jako lošeg prema gorem
Članak 75. spomenutog zakona kaže da se na području svake županije može osnovati više lučkih uprava na zahtjev predstavničkih tijela lokalne samouprave, a odluku o tome donosi županijska skupština.
Ovu mogućnost su iskoristile pojedine lokalne samouprave ostalih primorskih županija, dobile pozitivne odluke svojih županijskih skupština koje u djelo provode obećanu decentralizaciju države.
Zanimljivo, samo u našoj županiji postoji jedna jedina, iako je samo zahtjev hvarskog Gradskog vijeća star gotovo dekadu, i na kojeg još nema odgovora. A da stvar bude još gora po lokalne samouprave, spreman je prijedlog izmjena i dopuna Zakona kojima se, ako ga Sabor usvoji, ukida ova mogućnost i predviđa osnivanje samo jedne lučke uprave po pojedinoj županiji. Toliko o proklamiranoj decentralizaciji u praksi, jer bi se ovim pregazila i zadnja nada lokalnih zajednica u mogućnost raspolaganja prihodima iz vlastitih resursa. Ali ni to nije sve.
Ovogodišnje ukidanje prava lokalnih samouprava u izdavanju i branju prihoda od koncesijskih odobrenja za taksi prijevoz putnika na moru, već je stvorilo velike probleme našim hvarskim prijevoznicima kojima stiže konkurencija sa svih strana i koja nakon srca sezone odlaze doma. A mi ćemo ostati na otoku pitajući se zašto ne možemo živjeti od svojega?
Hoćemo svoju lučku upravu!
U tijeku je potpisivanje peticije građana kojom se traži da hvarsko Gradsko vijeće ponovi zahtjev prema Skupštini SDŽ o osnivanju vlastite lučke uprave jer zato postoji i financijska i kadrovska podloga kao i potreba da se svojim povijesnim resursima upravlja u skladu sa Zakonom, ali prema vlastitom nahođenju i potrebama.
Primjerice, Financijsko izvješće Lučke uprave Skupštini SDŽ koje se odnosi na poslovanje u 2012. govori da je te godine u luci Hvar ostvaren prihod od 3,5 milijuna kuna. Sasvim dovoljno za vlastito financiranje tijela i organa vlastite uprave, čime bi se otvorilo pokoje toliko potrebno otočko radno mjesto, tekuće održavanje lučke infrastrukture i još ponešto ostane za nove investicije.
Dobro upućeni izvori procjenjuju da su svih ovih godina iz hvarske luke prema Županijskoj lučkoj upravi otišli deseci milijuna kuna, u njeno održavanje je vraćeno oko manje od milijun a novoizgrađeno nije ništa. Iako je evidentno da luka Hvar godinama trpi neviđen pritisak različitih plovila i vapi za ponekim lučkim metrom više.
Pa slijedi logičan zaključak: „A što će nam županijska Lučka uprava kada možemo sve sami?". Ne da možemo, nego ćemo i morati ako hoćemo vlastiti razvoj u što bržem roku a ne tempom kojim nas oni razvijaju, a za ovu tvrdnju postoji i dobar argument.
Pišite projekte za EU fondove!
Prije ulaska u EU dio Državnog proračuna bio je predviđen za financiranje projekata lokalnih uprava i samouprava, pa je cijela priča s ovom županijskom centralizacijom još i nekako prolazila jer je bilo značajnih financijski transfera. Taj dio Državnog proračuna se stanjio ili gotovo nestao, jer se iz njega plaća članarina za EU. I Vlada jasno poručuje: „Ne tražite nam novac za investicije jer novaca nema. Osnivajte LAG-ove, pišite projekte i aplicirajte ih na natječaje fondova EU, jer tamo novaca - ima.“
Dakle, ako postoje zakonski uvjeti, financijska podloga i sva moguća druga opravdanost, ako do novaca za investicije i izgradnju ionako moramo doći preko fondova EU, a kog će nam onda vraga Županijska lučka uprava?
Da bi umjesto nas nastavila uzimati prihode iz luke čiji je veći dio izgradila Venecija a onaj operativni dio Franjo Josip dok mi Hvarani nemamo gdje vezivati svoje brodove? Naplaćivala nam komunalni vez na anelima koje je valjda dao ugraditi još Pietro Semiteccolo? A širenjem teritorija određivala tko će, gdje i što dobiti u koncesiju krateći prihode našeg proračuna i ograničavajući naša prava na upravljanje vlastitim dvorištem?
Hvala lijepa, mi Hvarani se više ne bi tako igrali.