Denis Kuljiš: Pavić je bio sotonski inteligentan, a uspio je gotovo sve izgubiti

Foto: James Manson (pbase.com), Denis Kuljiš

BIVŠI partner Ninoslava Pavića, Denis Kuljiš, osvrnuo se jučer na Facebooku na činjenicu da je Pavić izgubio i posljednju dionicu u EPH-u, nasljedniku Globus Internationala u osnivanju kojega je sudjelovao i Kuljiš. Prenosimo njegov komentar.

DANAS JE VELIKI DAN. Predlažem da se obilježava kao Dan novinarskih sloboda, ili Dan slobode novinarstva. Danas je dovršetkom predstečajne nagodbe moj bivši partner Nino Pavić, s kojim sam prije 24 godine zasnovao novinsku kompaniju Globus International - poslije je postala EPH - izgubio i posljednju dionicu u tom poduzeću kojem je ostavio u nasljeđe dug od (rekli su mi, ali ne znam je li točno) od 1,3 milijarde kuna. Posao su preuzela dva advokata koji, pretpostavljam, sindikaliziraju i garantiraju neku naplatu investitorima - bankama - koje su tu prilično postradale (naplate li 25% mogu se smatrati sretnima).

No, povjeriocima je sve bilo bolje od vlasnika koji ništa ne vraća, a ako ga nazoveš, može izaći napis koji te neizravno kompromitira, s tim da se moraš bojati da će izazvati krah, pa će u stečaju iščeznuti sav ulog. Osim toga, snagom novinskog izdavača, onemogućavao im je da uđu u likvidaciju njegova posebnog nekretninskog portfelja (poduzeća Allegheny Financial doo) u koji su posebno uložili (rečeno mi je, ali ne znam je li točno) još 1 milijardu kuna. U ratu živaca, naposljetku je izgubio. Jedno veliko razdoblje je tako završilo. Neka novinarka rekla mi je još prilično davno - Znat ćemo da je u Hrvatskoj došlo do tranzicije, kad Pavić završi u zatvoru! To je previše jednostavno i, zapravo, pogrešno - mislim da moć počinje i završava na vlasništvu, pa ne stoji ni ono što sam čuo od praznovjerne osobe koja kaže: "Poznavala sam mnoge koji su radili za Sotonu, ali on je radio s Njim..."

Je li Pavić bio sotonski inteligentan? Jest, nesumnjivo, nenadmašan u manipulacijama, ljudima je lako pronalazio najslabije točke, ali, istodobno, bio je jako ograničen u kreativnom smislu, tu nije bilo prave, manihejske prokreativnosti Zla - morao se služiti sukobima, a to je, po mom sudu, obilježje đavola druge klase. Na kraju, od firme koja je imala 40 milijuna eura čistog prihoda kad sam je napustio 1995. (a počeli smo s 20.000 njemačkih maraka), usprkos svim kombinacijama s Tuđmanom, Kutlom, Pašalićem i Sanaderom, nije od nje ostalo gotovo ništa, ni u njegovim rukama (ima, naime, još i privatne vjerovnike, i to velike, zeznute) ni u firmi, koja je sad praktično rupa u zemlji, koju treba nasuti kamionima zemlje, da se opet počne graditi prvi kat. Firma koju sam mu ostavio - jer me iz nje istjerao, pošto je moj dio (17%) i udjele ostale petorice novinara, koji su sve zasnovali, potajno prodao drugome - vrijedila je više od ovoga što je ostalo iza njega. To je egzaktni, računovodstveni fakt - u 19 godina, dakle, nije stvorio novu vrijednost, nego je akumulirao silan dug, povukao goleme kredite, a jedina mu je zasluga što je u tome uspio - natjerao je banke da mu daju, iako one, naravno, nisu htjele...

Ali, kako bi inače mogle raditi u Hrvatskoj s ovdašnjim političkim i poslovnim subjektima? Morale su plaćati i taj porez, "medijsko osiguranje”. Nije bio prevelik u odnosu na ukupni njihov promet i profit. Inače, kad smo se okupili - nas petorica novinara (Bošković, Polimac, Bakalović, Tomić i ja) Pavić je doveo svog partnera, Zdravka Juraka, koji je u raskusurivanju od Nina i Mira dobio tvornicu "Grafokarton". Čujem da je upravo riknula, otišla u stečaj. Treći povezan medijski biznis, "Digitel", krknuo je prošle godine, ali se još nešto grče, posluju preko povezanih firmi itd. Osjećam, dakle, da je cijelo jedno razdoblje tuđmanizma-sanaderizma došlo kraju. Radili su i s Račanom, a jedino ih je Kosorica mrzila pa vidimo kako je završila. I tako, ovo je veliki dan. Ništa više neće biti kao prije. Zato predlažem da se 4. 7. proglasi Danom slobode novinarstva... Obilježavao bi se radno i svečano. Ja ću, mislim, popiti jedan Aperol na terasi Esplanade.