Sto godina HAŠK-a, kluba koji je dao Hitreca, Dolinara, Čajkovskog

HRVATSKi sport u studenome slavi veliki jubilej. Prije točno sto godina osnovan je Hrvatski akademski športski klub, popularni HAŠK.

Proslavljajući stotu obljetnicu brojni Haškovci danas su se okupili u zagrebačkoj Gradskoj kavani, gdje je otvorena prigodna izložba te je predstavljena publikacija o sto godina HAŠK-a. Među njima isticao se vitalni 78-godišnjak legendarni "Čik broj 2", Željko Čajkovski. Lijevu spojku HAŠK-a, Dinama i reprezentacije bivše države mnogi i danas ponajviše pamte kao stijelca odlučujućeg pogotka za 3:2 protiv Francuske, 1949. u Firenzi, koji je reprezentaciju bivše Jugoslavije odveo na SP u Brazilu. No, malo njih zna da je bio odličan stolnotenisač i reprezentativac Hrvatske.

HAŠK je osnovan 6. studenoga 1903. na Zagrebačkom sveučilištu, na poticaj Krešimira Miskića i Hinka Wuertha, koji je bio prvi predsjednik Društva. Za boje kluba odabrane su crvena, bijela i zlatna, koje su bile u grbovima hrvatskih pokrajina, a do prvog igrališta (1912. u Maksimiru) došli su uz veliku pomoć kasnijeg zagrebačkog nadbiskupa Antuna Bauera. Godine 1945. komunističke su vlasti zabranile i raspustile HAŠK, a Društvo je ponovno registrirano 1990.

U HAŠK-u su djelovale 22 sekcije (sporta), a njegove boje branili su mnogi istaknuti sportaši. No, dva se imena ipak ističu - Ico Hitrec (1911-1946) i dr. Žarko Dolinar (1920-2003).

Hitrec je bio prva velika nogometna zvijezda na ovim prostorima, odličan dribler i fantastičnog udarca, igrač koji nije volio izvoditi 11-erce "jer je to preblizu" i koji je 100 metara trčao ispod 12 sekundi. Usporedbe radi najbrži sprinter toga doba četverostruki olimpijski pobjednik Jesse Owens trčao je 100 metara za 10,30 sekundi.

Žarko Dolinar donio je u stolni tenis napadački stil, kojeg su kasnije prihvatili i usavršili Kinezi. Iako je nevjerojatno malo trenirao ostvario je izuzetne rezultate. Na svjetskim prvenstvima osvojio je osam odličja, a s Vilimom Harangozom je 1954. u igri parova bio prvak svijeta. Uz to, ostvario je izuzetnu akademsku karijeru, bio je profesor anatomije na baselskom Medicinskom fakultetu.