Sportski novinari uvijek moraju znati što se događa

´NOVINARSTVO je odraz ljudskog života koji se brzo mijenja, a da bi to mogli pratiti trebamo znati što se događa´. To je jedna od konstatacija koju je večeras u Novinarskom domu na Prvoj tribini Hrvatskog zbora sportskih novinara (HZSN) na temu ´Novinsko izvještavanje nekad i sad´ iznio doajen hrvatskog i europskog sportskog novinarstva Žarko Susić.

Najstariji sportski novinar u našoj zemlji, koji se već 66 godina bavi isključivo sportskim novinarstvom, iznio je niz primjera iz svoje novinarske i uredničke karijere, u kojoj je izvještavao sa 15 olimpijskih igara i nebrojeno mnogo svjetskih i europskih prvenstava, sa kojih mu je nekada izvješće poštom putovalo i po sedam dana do sadašnjeg vremena kada se putem mobilne telefonije izvještava praktički istog trenutka.

Susić je naveo primjer da su, ne tako davne 1936. godine, u Zagrebu bila samo četiri sportska novinara - Hrvoje Macanović, Vladimir Bićanić, Milan Kovačević i on, a da se danas sportskim novinarstvom bavi više od 500 što profesionalaca, što honorarnih suradnika. Međutim, taj trend i ne treba čuditi, jer je u prošlom stoljeću postignut napredak u svakom pogledu kao nikad prije u povijesti. Tako, na primjer, nije bilo neke veće razlike između olimpijskih igara u staroj Grčkoj i obnovljenih olimpijskih igara 1896. Naime, i prije 100 godina, kao i u staroj Grčkoj, još uvijek su u upotrebi bili konji kao uobičajeno prevozno sredstvo i izvještaji s pojednih događaja ´putovali su danima´.

´Danas, u eri radija, televizije i u najnovije doba interneta, pisano novinarstvo, da bi bilo interesanto i privuklo čitatelje mora ponuditi drugačiju sliku događaja od onoga što se može čuti na radiju ili vidjeti na televiziji. U tako velikoj konkurenciji važno je za novinara da dobro poznaje sport koji prati i da čitateljima prenese ono što je bit i da znaju objasniti zašto se nešto dogodilo baš tako´, zaključio je Susić.