DA NE BOLI, da nema krvi I suza, još bi bilo zanimljivo pratiti kako će završiti ta klackalica od sapunice Štimca I Mamića u što sam se već dirnuo za Index nedavno. Jer njih dvojica, bez obzira na sve, u nekome stripu prošli bi dobro kak ti frajlice na ljuljački u parku.
Sve akcije Dinama i Mamića idu nekako nizbrdo, a Hajduka i Štimca izgleda uzbrdo, iako Štimca (ajmo tako zaključit) nema više u Hajduku, a Mamića u Dinamu ima na pretek pa je Štimčeva nedavna procjena da bi Mamić morao razmisliti o svom daljnjem egzistiranju u Maksimiru - dobro pogođena.
Štimac o tome zna više od Mamića jer je u biti skoro sve to isto doživio u Hajduku. Naslavio se Hajdukovih titula za koje se morao boriti kaubojskim upadima na sudačke namještaljke u Zagrebu ali je u jednom trenutku u biti prešao dozvoljene ovlasti I toliko postao sinonimom za Hajduk da je opasno zakoračio čak i u Torcidin šesnaesterac pored svih ostalih delikatnih kaznenih prostora. Jednom sam ga usporedio s Hajdukovim Batmanom. Uvjeren sam da je svaki pravi Torcidaš ljubomoran na takvog Štimca.
Štimčev rat s Torcidom podsjeća na sadašnji Mamićev s Bad Blue Boysima. Nakon tog Štimčevog klimaxa došlo je do pada Hajduka. Iako je Štimac skinuo sve skalpove pa čak I Ćiru Blaževića I Niku Kranjčara iz ZG-njedara.
Je li I Mamićev sukob s BBB-om došao do prejasnih razmjera upravo u trenutku dovođenja Mirka Hrgovića kojega BBB-ovci doživljavaju zakletim mrziteljem Dinama što teže podnose od činjenice da je hajdukovac. Zbog Hrgovića, ako ne kao razloga a onda kao povoda, BBB-ovci su izdali javno priopćenje na službenim internetskim stranicama prije nekoliko mjeseci. Optužili su ga za nezamislivo neoprostive stvari kao na primjer da je u Slobodnoj Dalmaciji izjavio kako bi s Torcidom I navijačima Hajduka mogao jurišati na vrh svijeta.
Već te kontradikcije u velikome rasponu Mamićevih usta između “regionalne lige balkanskih država” I “rušenja Hrvatske od strane instruiranih Srba I Muslimana” mogle bi upozoriti Bad Blue Boyse da Mamić i nije toliko opasna koliko zabavna figura što se vidi i po nastavku njihovog marljivo prikupljenog priopćenja gdje se navodi da je Mamić svih sablaznio prodajom Dinama u političke svrhe uoči parlamentarnih izbora kad je kompletan klub stao uz HDZ i apelirao na navijače da urade isto. Iako je Mamićev Dinamo sponzoriran od Bandićevog SDP-a?! A usput - tek sad bijesni Milan Bandić.
Mamić je slično Štimcu počeo i prijetiti Dinamovim navijačima donošenjem odluke o zatvaranju vrata Dinamovog stadiona, a ti isti navijači u svom priopćenju prikazuju se pak visokointelektualno educirani dajući primjer svojim naprednocivilizacijskim stavovima: BBB-ovci tvrde da nije problem u tome što je Mirko Hrgović Dalmatinac, niti što je hajdukovac, jer su u Dinamu igrali poznati Splićani Đoni, Jeličić, Mladinić… pa Hajdukove akvizicije Bošnjak, Kozniku, Sedloski… Digresija - BBB-ovci nisu naveli da je Dinama spašavao za opstanak u ligi i Hajdukov trener Tomislav Ivić.. No BBB-ovci ne mogu Hrgoviću oprostiti što je udarao njihovog pripadnika i iskazao mržnju spram Dinama pjevajući "Mrzim Dinamo, srpsko ime to!"
Vrhunac BBB-ove borbe protiv Mamića iskazan je u tom starom priopćenju konstatacijom da je Dinamo postao privatna interesna „prčija“ obitelji Mamić te da Dinamo dakle više I ne postoji. A Dinamov glavni tajnik Damir Vrbanović, evo nekidan došlo je dotle, crvenio se na zasjedanju Europske klupske asocijacije u Milanu gdje se o Dinamu govorilo kao o elementarnoj nepogodi za nogomet jer njegovi navijači čvrsto odlučiše izbaciti klub iz Europe.
Iako je Dinamu najvažnije pitanje hoće li ga izbaciti iz Europe, ipak više grozi činjenica da navijačke skupine mogu biti tako efikasno organizirane u postizanju svojih ciljeva, bez obzira radi li se o Torcidi ili BBB-u. Ne bi se trebalo ni upuštati u analizu tko je tu u pravu jer bi se tako upalo u zamku da zakon ulice, navijački reket ili bejzbol palicu ničim ne mo'š opravdat. A s druge strane kako mo'š opravdat zakon bezakonja i privatnih klupskih prčija protiv čega se navijači upravo i dižu na revoluciju. O Dinamu će se odlučivati 10. prosinca, o njegovom izgonu iz Europe. I to kad - na godišnjicu Tuđmanove smrti. Bio bi to kraj jedne priče koja je počela 1996. nakon što je Dinamo zadnji put odigrao sezonu bez sudjelovanja u Europi. A najveće podvige tada ostvarivao je u Europi Hajduk.
Sad ništa nije toliko bitno kao pitanje kako bi se sve to odrazilo na Dinamov proračun. Međutim, nema straha, tu je Primorčev Zakon o športu. Ako je Hajduku donio blagostanje čak i u svakom smislu, zašto onda ne bi bilo prostora i za Bandićev Dinamo pa da gledamo derbi nad derbijima: Sanader - Bandić!