NAKON ugodnog dana provedenog s našim košarkaškim reprezentativcima i njihovim čelnicima, rijetki su oni koji bi rekli kako svita visokih momaka već sljedećeg dana kreće na Europsko prvenstvo. Opuštenost i nevjerojatan optimizam uvjerili su nas kako je uoči odlaska u Podgoricu sve u najboljem redu.
Iza njih je 45 dana priprema tijekom kojih smo intenzivno pratili i najmanju preinaku; od pripremnih utakmica, poraza i pobjeda, ozljeda i borbe s prevelikim očekivanjima javnosti.
Uspoređujući ovu momčad koja je pred novinare izišla u Selcu i onu s Bjelolasice na samom početku priprema nešto se bitno ipak promijenilo.
"U niti jednom slučaju nećemo odustati od svog cilja, a to je odlazak na SP. No, odemo li korak dalje možete biti sigurni da na tome nećemo stati." - bombastično je kazao Neven Spahija na samom početku razgovora.
Moramo priznati da zvuči mnogo bolje od onog: "Ne želimo da se euforija pretvori u nerealna očekivanja", što smo od Spahije mogli čuti na Bjelolasici. Znači, ipak se nešto pomaklo; više je sigurnosti, a manje straha od aktualnih i vice-prvaka iz skupine B.
Momčad Nevena Spahije koju smo imali prilike dobro promotriti iz svakog aspekta odavala je jednu svježinu, optimizam, ali ponajviše želju za igranjem na velikim košarkaškim smotrama.
10 godina dug je period, ali pravi rezultat u sekundi vas vraća na vrh.
"Ma ništa mi ne govorite, svi smo toliko uzbuđeni da smo priželjkivali da prvenstvo počne još prije tjedan dana." - kaže Roko Ukić, momak koji bi vrlo lako mogao biti najugodnije iznenađenje Eurobasketa.
Ipak, svjestan je naš izbornik kako ne smije dati previše mjesta euforiji prije nego srušimo Bugare u prvoj utakmici koja nas očekuje već u petak.
"Tijekom zadnjeg dijela priprema odradili smo dobar posao. No, trener nikada ne smije biti 100 posto zadovoljan. Na Europskom prvenstvu čekaju nas teške i neizvjesne utakmice u kojima će se pobjednik odlučivati u sekundama. Tu se vraćam na priču o slobodnim bacanjima, a ta priča ne može se riješiti intenzivnim treniranjem u ovako kratkom roku. I veći od nas promašili bi, stoga vam ništa ne garantira da ćete pogoditi kad je najpotrebnije." - nastavio je naš košarkaški stručnjak.
"Kao što sam već tisuću puta rekao, uvijek može bolje od boljeg. Koliko smo mi realno bolji pokazat će prvenstvo. Cilj nam je pobijediti sva tri rivala u skupini, što i nije tako lagan posao. Vanjski šut nije na nivou na kojem bi trebao biti, kao niti postavljanje napada u kontri i polukontri. No, prvenstvo sa sobom nosi neke druge stvari, tako da ćemo u SiCG biti i jedna druga momčad." - ustvrdio je Spahija.
Ne bi scenarij mogao biti ljepši kada bi sve bilo prema planovima. Tome u prilog ide zajedništvo koje smo mogli osjetiti posvud u zraku. Bit će još ljepše kad to isto zajedništvo igrači prenesu i na parket.
"Susreti s jakim protivnicima na pripremnim turnirima u Italiji i Srbiji i Crnoj Gori te utakmice u Španjolskoj pokazali su da naša reprezentacija ima kvalitetu potrebnu za dobar rezultat na EP i vraćanje hrvatske košarke na pozicije koje joj pripadaju. Iako je poznato da svi kao primarnu zadaću ističu biti među šest najboljih i osigurati nastup na Svjetskom prvenstvu." - zaključio je Spahija.
A da izbornik zaista misli ozbiljno, uvjerili smo se nnogo puta do sad. U životu je najlakše nekoga kritizirati, no ako treba, Spahija prvi uzima stvar u svoje ruke. Ima nešto u njemu zbog čega nam se čini vjerodostojnim ono što kaže.
A u Selcu, tik do njega, dva ponajbolja europska igrača mirnim glasom i uz veliku dozu samopouzdanja govorila su o svojim očekivanjima, ali i strahovima uoči odlaska u susjednu nam SiCG.
"45 dana marljivo smo trenirali; vremena je malo, a očekivanja su ipak puno veća. Slobodnog vremena nije bilo na pretek, tako da ga nismo imali potrebu kratiti. Kad se priča o protivnicima s kojima smo se susreli tijekom priprema, vrhunskom igrom iznenadila me Italija. Reprezentacija SiCG definitivni je favorit; prema njima gajimo određen respekt, ali ih i jako dobro poznajemo." - kazao je naš kapetan.
Vujo je uvijek bio čovjek odluke. Ponajbolji europski centar s ulogom lidera zna se nositi. Kako na terenu, tako i izvan njega.
No, Giriček, čini se, još uvijek ima problema s kontroliranjem vlastitog ega. Iako za to ima savršeno jaku podlogu, rijetki su oni koji za sebe otvoreno kažu da su najbolji. Ipak, reprezentacija koju smo proteklih tjedana promatrali, bodrili, ali po potrebi i kritizirali, bez Gire nikada ne bi bila ono što jest.
"Nikada o sebi nisam pričao na taj način. To je moje subjektivno mišljenje na koje imam pravo. Nikome ga nisam nametnuo kao takvog. Uostalom, na terenu će se to najbolje vidjeti." - tvrdi jedan od najboljih europskih bek-šutera.
I Gira je doista imao pravo; čemu toliko priče kad se na terenu, u najmanju ruku, može pročitati čitava povijest? Željno iščekujemo da naši momci konačno prekinu negativan niz na velikim natjecanjima, te da Eurobasket 2005. bude prva stranica svjetlije budućnosti.