POČETAK 21. stoljeća u nogometnoj reprezentaciji ostat će upamćen kao era brače Kovač, a odlaskom mlađeg, Roberta (35) počinje nova, u kojoj reprezentacija nema "opipljivog" vođu na terenu.
Hrvatska je ostala bez igrača čija riječ se sluša, koji će polomiti protivničku zvijezdu, vikati na suigrača, urlati na suca i kojemu kada pogriješi nitko neće smjeti ništa.
Robert Kovač je bio sve to, ali naravno da mu takav status, milijunski transferi i igranje (dobro, češće "sjedenje") u najvećim europskim klubovima nisu pali s neba - krvavo je izborio sve što je postigao, a na terenu je uvijek stavljao "glavu tamo gdje drugi ne bi kopačku".
Fanatična požrtvovnost i privrženost reprezentaciji (njemu se ne bi moglo dogoditi da kao Kalinić odbije reprezentaciju, ma gdje igrala) bilo je i ostalo obilježje ovog braniča od kada je u travnju 1999. debitirao za Hrvatsku u prijateljskoj utakmici protiv Italije pa do zadnjih nastupa u neuspješnim kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. Za Hrvatsku je igrao ukupno 84 puta, a nijedanput nije postigao gol - u opisu njegovog radnog mjesta bili su puno neglamurozniji zadaci.
Standardniji u reprezentaciji nego u klubovima
O tome novinari koje prate reprezentaciju nisu previše pisali, ali činjenica je kako je Robert Kovač na najvećoj sceni posljednju sezonu kao standardni igrač prve postave njegovog kluba odigrao "davne" 2001./02. kada je iz Bayera prešao u aktualni njemački i europski prvak Bayern u kojemu je ostao četiri godine. Posljednje dvije sezone u Bavarskoj sakupio je tek nešto više od pola prvenstvenih nastupa nakon čega je otišao u Juventus.
Ni tamo nije bio standardni prvotimac - prve sezone u Juventusu upisao je tek 18 nastupa u Serie A kada je Capellova momčad osvojila titulu. Scudetto je Juveu oduzet zbog namještanja utakmica, a Serie B opet Kovač nije prvi izbor u obrani, odigrao je pola utakmica.
Nakon dvije sezone u Italiji, opet se vratio u rodnu Njemačku (2007./08.) kako bi igrao za dortmundsku Borussiju. Površno čitanje njegove biografije će i ovdje zavarati, jer eto ga već u trećem europskom prvaku zaredom. Međutim, ni Borussija, ni Robi sa 34 godine nisu bili "oni stari" - klub se borio da ne ispadne iz prve lige, a Kovač da očuva formu i mjesto u prvoj postavi, što mu je jako teško uspijevalo. Nakon što je u prvom dijelu prošle sezone skupio tek sedam nastupa, odlučio je prihvatiti poziv Zdravka Mamića.
Tragičar dva posljednja velika natjecanja
Kovač je bio nezamjenjiv na dva svjetska (2002. i 2006.) i dva europska (2004. i 2008.) prvenstva i možda upravo zato toga što se u reprezentaciji htio dodatno iskazati zbog neigranja u klubovima, leži razlog njegove nervoze, koja ga je često koštala kartona, a Hrvatsku oskaćene obrane.
Kao na primjer na SP 2006. protiv Japana, kada je sam sebe eliminirao iz odlučujuće utakmice i tako omogućio Stjepanu Tomasu da eliminira Hrvatsku, ali činjenica je da je za reprezentaciju uvijek igrao bolje nego za klubove.
Posebno je to bilo vidljivo prije spomenutog SP: Kovač je igrao u jedva pola Juventusovih utakmica te sezone, ali je na SP grizao kao da je početnik. Možda još bolji primjer je sezona koja je prethodila Euru prošle godine: tek je u drugom dijelu sezone povezao više od nekoliko uzastopnih nastupa za prosječnu Borussiju ali je opet na EP-u bio kao u najboljim danima.
Međutim i ovdje mu se dogodio "Japan", također u zao čas - onaj gol u četvrtfinalu na Prateru, Semih Senturk je postigao dok je ispred njega stajao upravo Robert Kovač.
Kraj karijere u znaku razočaranja u reprezentaciji i ozljeda u Dinamu
Polovicom prošle sezone, Zdravko Mamić je doveo Robija u Dinamo kao dokaz da po tko zna koji put počinje slagati europski Dinamo, ali se Kovač zbog ozljeda prošle sezone nije baš naigrao, dok ove jedva da je nastupio. To je svakako, uz neuspjeh u kvalifikacijama za SP pridonijelo odluci da se oprosti od reprezentacije.
Srna je novi "Kovač"
Darijo Srna je prirodni izbor za novog gazdu na terenu i van njega (ne zaboravimo, Robi i supruga su imali čast biti kumovi "Ludnice") u nacionalnoj selekciji, ali dok je Robi u klubovima znao služiti tek za popunu zapisnika, u reprezentaciji je baš uvijek davao "120 posto", dok Srna već više od godinu dana nije igrač koji je Hrvatsku odvukao na posljednja dva velika natjecanja na kojima je sudjelovala.