Foto: Getty Images / Guliver Image
MIT. To je postala pobjeda Hrvatske nad Njemačkom (3:0), izvojevana u Lyonu na današnji dan u četvrtfinalu SP-a 1998. A kao i kod svakog mita, činjenice su gurnute u stranu kako ne bi stajale na putu krasnoj priči.
Nezaboravan događaj, urezan u kolektivnu svijest i memoriju cijele države
Trijumf reprezentacije Hrvatske nad Njemačkom nije samo potpuno zasjenio neusporedivo važniju pobjedu i to nad daleko jačom i boljom Nizozemskom (2:1) tjedan dana kasnije u utakmici za svjetsku broncu, nego je pobjeda Hrvatske nad Elfom jedan od događaja-međaša, kultnih, nezaboravnih događaja, urezanih u kolektivnu svijest i memoriju nogometnih navijača, ali i cijelog naroda i države.
Svi znamo gdje smo bili "kada smo razbili Nijemce", ali ne 2008, nego deset godina ranije
Svi znamo gdje smo bili "kada smo razbili Nijemce" i iako će pobjeda nad istim suparnikom na EP-u deset godina kasnije biti izborena s momčadi koja je po imenima i tadašnjem ugledu bila lošija od brončane generacije, te boljom igrom i protiv jačeg suparnika, nje se nitko ne sjeća i ne spominje je. Kada se priča o razbijanju Njemačke ili pobjedi nad njom, misli se na samo jednu utakmicu.
Njemačkoj se '98 trebalo osvetiti za "krađu" protiv Hrvatske dvije godine ranije
Njemačka je '98 bila aktualni europski prvak, a do titule na Euru '96 došla je, eto još jednog mita, "krađom" preko Hrvatske u četvrtfinalu. Zato je utakmica s njom i to u četvrtfinalu prvog Svjetskog prvenstva na kojem je reprezentacija mlade države nastupala po prvi put, shvaćana kao savršena prilika za Manchester dvije godine ranije.
Hrvatska je tada tek "izašla iz rata" (mada kada vidimo stanje svijesti u Hrvatskoj danas, 19 godina nakon Lyona i 22 godine nakon Oluje, jasno je kakva je besmislica to napisati, makar s navodnicima), a Vrhovnik države, koji je naravno bio u Lyonu, jasno je poručivao da je sport, a posebno nogomet "nastavak rata drugim sredstvima".
Nakon pobjedonosnog pohoda po hrvatskim i bosanskim, Vrhovnik nas je jednako trijumfalno vodio po francuskim bojišnicama
Cijela zemlja pratila je svaku sekundu pohoda Hrvatske, koja je nakon srpskog agresora na hrvatskoj i bosanskoj bojišnici, redom otresala jamajkanskog, japanskog i rumunjskog neprijatelja na francuskoj bojišnici. Tada je slijedila majka svih bitaka protiv najuglednijeg protivnika.
Majka svi bitaka
Ali činjenica je, a to se nikada ne govori i ne piše kako se ne bi kvario mit, i da je navedena Njemačka bila miljama daleko od slavnih dana, pa čak i one koja je dvije godine ranije "krađom" protiv Hrvatske došla do europske titule.
Mirogojski mališani u dresu Elfa
Elf je te večeri u Lyonu bio penzionerska momčad. Predvodio ju je 37-godišnji Matthaus, u napadu je prijetio Klinsmann, ali u 34. godini. Obranu je držao 33-godišnji Kohler, a njegov vršnjak Kirsten ušao je kao napadački joker. Samo godinu od njih mlađi je bio veznjak Hassler, a 32 godine je imalo i njemačko "tajno oružje" protiv Hrvatske. Nevjerojatno spori, ali u skoku opasni napadač Olaf Marschall, uveden deset minuta prije kraja, kada je izbornik Bertie Vogts sve bacio u napad, a zauzvrat primio dva gola.
Nedovoljno opjevani junak mitskog trijumfa
S druge strane, čovjek koji si je sam nadjenuo naslov "trener svih trenera", na raspolaganju je imao "igrače svih igrača" novije hrvatske povijesti, ali uspjesi te reprezentacije i legendarna pobjeda u Lyonu ne mogu se zahvaliti Ćirinom dekadentnom, usporenom i šablonskom nogometu, nego Asanovićevim proigravanjima na trepavicu, Šukerovom predatorskom instinktu i na ovoj utakmici prije i poslije svega, čudesnim obranama Dražena Ladića, nedovoljno opjevanog junaka mitskog trijumfa.
Staračka Njemačka imala je pet mrtvaca i igrača manje više od pola utakmice
Jer čak i ovakva staračka Njemačka, sa sitim i bogatim igračima, koji su osvojili sve, pa tako i svjetski i europski naslov, protiv potentne, gladne i ratnički napaljene Hrvatske, složila je pet mrtvaca koje je sa crte morao skidati golman.
Hrvatska je uz to više od poluvremena imala igrača više, nakon što je u 40. minuti norveški sudac Pedersen isključio Wornsa nakon prekršaja nad Šukerom.
"Dva puta smo puknuli po golu i tri puta zabili"
Njemačka je od početka pa sve do spomenutog crvenog kartona njenom braniču dominirala, a Ladić izvodio čudesa, nevjerojatno braneći zicere Klinsmannu i Bierhoffu. Pretjerana agresivnost Nijemaca te posvemašnja nervoza rezultirali su isključenjem, što je prelomilo utakmicu. Na terenu, gdje je do tada "postojala" samo Njemačka, dominaciju preuzima Hrvatska, koja je pritom imala i sreće, jer kako je često isticao Ladić: "Dva puta smo puknuli po golu i tri puta zabili".
Na isteku poluvremena, u 45. minuti, Jarni je s lijeve strane s 20-ak metara opalio po lopti koja je odsjela u lijevom kutu. Sličan recept primijenio je Vlaović u 80. minuti, ovog puta s desne strane u desni Koepkeov kut. Konačan rezultat postavio je Davor Šuker u 86. minuti, kad je nakon solo prodora pucao kroz noge njemačkog vratara.
Hrvatska nikada nije slavila pobjedu kao ovu
Kraj utakmice označio je početak neviđenog hrvatskog slavlja, od tribina Gerlanda do ulica i trgova hrvatskih gradova, gdje su na velikim ekranima deseci tisuća navijača pratili povijesnu pobjedu.
Nikada prije ni poslije nijedna medalja ili uspjeh u nogometu, niti u drugim sportovima, neće Hrvatsku ispuniti tolikom srećom i ponosom, niti će imati emotivnu vrijednost kao ova.
Sastav Hrvatske na utakmici četvrtfinala SP-a 1998. u Lyonu:
Ladić; Štimac, Bilić, Šimić - Stanić, Soldo, Asanović, Boban, Jarni - Šuker, Vlaović (83. Marić)