IGNAZIO CHELA je došao tamo gdje je prije prije početka US Opena mogao samo sanjati da će biti - u četvrtfinale pobjedom 4-6, 6-2, 6-7(6), 1-6 protiv Stanislasa Wawrinke. Doduše, već je jednom bio među osam najboljih, ali je to bilo 2004. na zemlji Roland Garrosa.
Meč protiv Wawrinke bio je repriza susreta s Ljubičićem samo zbog 5 odigranih setova, sve ostalo bilo je drugačije. Scenario se razlikovao u tome što je Chela bio u Ljubinoj poziciji; izgubio prvi set, a zatim dobio dva pa ponovo pao u četvrtom da bi u petom izboreni break s početka seta odnio do kraja meča.
Stanislas Wawrinka mu je bio jako dobar "suradnik" s 68 pogrešaka, a da ironija bude još veća, Švicarac je ukupno osvojio i više poena, no to je nevažno s obzirom da je tu razliku napravio u četvrtom setu koji je dobio 6-1.
Osim Wawrinkinih pogrešaka, impozantan je bio Chelin učinak na reternu. Od 8 break lopti iskoristio je čak 7 odnosno 88%. Tako je Chela premašio i svoj najbolji plasman na US Openu, četvrto kolo 2002.
Stari lav zaustavio mladog
Sudar najstarijeg i najmlađeg igrača preostalih u turniru, Carlosa Moye i Latvijca Ernestsa Gulbisa, pulena Nikole Pilića, otišao je na stranu umaškog Lion Kinga. Zaista se Moya lavovski borio za mjesto u četvrtfinalu gdje je bio samo jednom na US Openu, gotovo prije jednog desetljeća, 1998. kada je prošao do polufinala u kojem je izgubio od Philippousisa u četiri seta 7-5, 6-2, 6-7(5), 6-4.
Prevagnulo je iskustvo, presudio je mnogo veći broj važnih poena koje je Moya odigrao u karijeri, ali i 64 pogreške 19-godišnjeg Latvijca nasuprot 24 Moyine. Osim toga, Moya je briljantno igrao na mreži osvojivši 17 od 20 poena.
Često je Nikola Pilić govorio o potencijalu i napretku Gulbisa, na što su mnogi sumnjičavo vrtjeli glavom. Po tko zna koji put Niko Pilić je pokazao i dokazao da njegov teniski kompas rijetko pokazuje krivi smjer.
M.J.
Foto: AFP