Foto: Index
CEDEVITA je nakon nevjerojatne drame obranila naslov prvaka Hrvatske. Momčad Veljka Mršića vodila je 15 razlike na tri minute prije kraja petoj utakmici finala protiv Cibone, ali je na kraju umalo prokockala veliko vodstvo.
Ekipa Damira Mulaomerovića vratila se u utakmicu, stigla na -3 (73:76) deset sekundi prije kraja, ali je Cedevita preko Ryana Boatrighta sa slobodnih bacanja uspjela slaviti 75:78 (15:18, 15:12, 28:16, 20:29) i pobijediti u finalnoj seriji 3:2!
Tri i pol minute trebalo je fantastičnom Ryanu Boatrightu da Cedeviti dobije petu, odlučujuću utakmicu finala hrvatskog prvenstva. Minuta i pol trebala je Veljku Mršiću da je umalo upropasti.
Nakon izjednačenog prvog poluvremena (30:30), u kojem je zabio samo četiri koša, Ryan Boatright je zaključio da je vrijeme da uzme stvar u svoje ruke i u 34. minuti Cedevita je imala +10.
Radio je Boatright što je htio s Ciboninom obranom. Pogodio je četiri šuta zaredom, ukrao nekoliko lopti i izluđivao svakoga koga mu je Mulaomerović dodijelio kao čuvara. Mogao se još jedino sam skinuti i pokušati ga zaustaviti, ali vjerojatno bi i on izgledao smiješan kao i njegovi igrači.
Ciboni je nedostajalo agresivnosti u obrani i ideje u napadu cijelu utakmicu i "vukovi" su izgledali kao da samo čekaju da ova muka završi i da pritom ne stradaju s prevelikom razlikom. Bilo je i 17 razlike, a Cedevita je rutinski cijelo vrijeme održavala barem deset, dvanaest koševa prednosti.
A onda je na scenu stupio Veljko Mršić. Nakon što je Cibona u jednom napadu promašila tri trice, trener gostiju je dvije minute i 15 sekundi prije kraja, pri vodstvu 72:58, zaključio da je utakmica gotova. Povukao je s parketa Bilana, Ramljaka i Boatrighta i u igru ubacio mlade Lončara i Vučića, da i oni malo okuse zadnje minute prvenstva.
Lončar je krivo dodao, Vučić je promašio tricu, vratio se Bilan pa promašio dva slobodna bacanja i utakmice je ni iz čega ušla u dramu. Domaćini su, rasterećeno i nošeni fanatičnom podrškom, počeli pogađati sve ono što im nije ulazilo tijekom utakmice i 30 sekundi prije kraja došli na samo tri razlike.
Tih sljedećih sedam sekundi Nebojša Joksimović će još dugo sanjati. Ukrao je Boatrightu loptu, promašio zicer, uhvatio loptu, promašio još jedan zicer da bi Bilan napokon uzeo skok i s dva slobodna bacanja riješio utakmicu.
Da nije bilo Ryana Boatrighta, tko zna kako bi ova utakmica završila, ali Cedevitin Amerikanac je pokazao nevjerojatnu kvalitetu i praktički sam donio Cedeviti četvrti uzastopni naslov prvaka.
Utakmicu je završio s 22 koša, tri asistencije i šest skokova, čime je odnio titulu MVP-a. Kod Cibone je najbolji bio Luka Žorić sa 17 koševa.
Dugo Draženov dom nije vidio ovakvu atmosferu, dugo se nije ovako živjelo za Cibonu. Svaka čast Cedeviti, koja je pokazala da je ipak za klasu jača od "vukova", iako su je otjerali do krajnjih granica. No, Cibona je i dalje prvo ime grada i velika većina od ovih 5000 fantastičnih navijača, navijala je za Mulaomerovićevu momčad.
Upravo su je oni odveli na korak do epskog preokreta, upravo su oni ono zbog čega se jednostavno ne smije dopustiti da se klub ugasi. Već godinama živi "na aparatima", već godinama se krpa iz mjeseca u mjesec, ali Cibona je još uvijek tu. Netko bi morao odgovarati ako nestane.
A-1 liga, finale, peta utakmica:
Cibona - Cedevita 75:78