"Ostajemo u ligi". Navijači vodećeg i izglednog prvaka Leicestera u Manchesteru su razvili transparent s ironičnom porukom.
Foto: Guliver Image/Getty Images
NAJVEĆI dobitak za engleski klupski nogomet je opće nezadovoljstvo što je mali Leicester, koji već dvije godine mora ispasti iz prve lige, kod engleskog i svjetskog velikana Manchester Uniteda, koji je u isto vrijeme na pojačanja potrošio 250 milijuna funti, s igračem manje uzeo "samo bod" (1:1) i razočaranje što taj patuljak nije postao prvak dva kola prije kraja sezone.
Tottenham ostaje u trci s Leicesterom ako danas napravi ono što ne uspijeva 26 godina - pobijedi kod Chelseaja
To je glavna priča, bez obzira što se danas pažnja seli na Stamford Bridge, gdje se od 21 sat igra londonski derbi. Pobijedi li Tottenham prvi put nakon 26 godina i tri mjeseca kod Chelseaja i tako smanji zaostatak za Leicesterom na pet bodova odgodit će neizbježno - Leicesterovu proslavu naslova. Ako Tottenham izgubi ili remizira, dakle opet ne uspije ono što ne uspijeva otkako je daleko u prošlom mileniju za Spurse na Stamford Bridgeu pobjednički gol zabio najpoznatiji navijač Leicestera i njegov spasitelj od bankrota Gary Lineker, očajni Chelsea će u prilično antiklimaktičnom raspletu donijeti naslov Leicesteru.
"Mi smo prvaci bili 20 puta"
"20 puta, 20 puta Manchester United", skandirali su navijači palog velikana engleskog i svjetskog nogometa, brojnim gostima, želeći ih podsjetiti tko je na ovoj utakmici div s 20 naslova državnih prvaka, a tko hit koji će plesati jedno šampionsko ljeto i onda se opet vratiti u borbu za opstanak, kako bi vrh oslobodio onima kojima pripada po tradiciji i trofejnoj povijesti.
"Vaše kazalište naših snova"
"Vaše kazalište naših snova" odgovorili su im navijači Leicestera transparentom kojim su prenijeli ono što je pod pritiskom i željom javnosti za što bržim grandioznim happy endom najveće bajke u povijesti Premier League, postalo nešto samorazumljivo - Leicester će pobijediti kod Uniteda i osvojiti prvenstvo dva kola prije kraja. Ali, kao što smo ranije upozoravali, nitko ne može očekivati da će sigurno slaviti u domu Manchester Uniteda, pa makar to bio i Van Gaalov United, koji k tome u posljednje vrijeme igra podnošljivo, a klub kojeg svi žele vidjeti kao prvaka dočekao je nakon četiri uzastopne pobjede.
Cijela Engleska navija za Leicester jer joj je dosta tri kluba koji se rotiraju na vrhu i Arsenala, vječno zadovoljnog četvrtim mjestom
Uostalom, ući u Ligu prvaka, za što im je trebala pobjeda protiv Ranierijeve momčadi, dovoljno je veliki motiv igračima Uniteda da zapnu protiv svima omiljenog Leicestera. Ali, nitko se na to nije ni obazirao i Manchester se smatralo tek za statista na ovoj predstavi u njegovom Kazalištu snova. Ali, nije to za zamjeriti engleskoj i svjetskoj nogometnoj javnosti, jer u zadnjih deset godina samo tri kluba (oba Manchestera i Chelsea) osvajali su engleski naslov. Dodamo li im i još Wengerov Arsenal, vječno zadovoljan četvrtim mjestom, jasno je zašto se svi vesele makar privremenom razbijanju monotonije i monopola uvijek istih na engleski vrh.
Još uvijek se ne mogu samo pojaviti i pobijediti na Old Traffordu
Leicester još nije kadar doći, vidjeti i pobijediti na Old Traffordu, posebno bez ključnog čovjeka, kažnjenog najboljeg strijelca Jamieja Vardyja. Vidjelo se to posebno na početku utakmice i u prvom poluvremenu, kada ih je United pritiskom pomeo s terena. Leicester se u takvim okolnostima i bez Vardyja nije mogao snaći. Jer on im nije "samo" prvi golgeter, nego onaj na kojem temelje igru. Ako ste barem jednom ove sezone gledali Leicester, onda znate na što se najčešće svodi njegova napadačka igra, posebno u kontri i polukontri (koje su im i na Old Traffordu bile glavna oružja), što prije dodati loptu Vardyju i iskoristiti njegovu agresivnost, okomitost i brzinu. Protiv Uniteda u prvom dijelu to nisu imali, što se itekako osjećalo, posebno u gostima kod ovakvog protivnika.
Vratolomna brzina i neiscrpna energija
Ali, u nastavku Leicester je pokazao ono što ga najviše krasi i što ga je dovelo na koračić do naslova prvaka - vratolomnu brzinu i neiscrpnu energiju ostalih aduta, prije svih Mahreza, ali i Schluppa i Graya. Namjerno prikaz Leicestera na utakmici u kojoj je osvojio jedan veliki bod, a ne izgubio dva, počinjemo od napada, jer
Ranierijev koncept s kojim samo što nije poharao Englesku nazvali smo "obrana je najbolji napad" zato što njemu obrana doista kreće od Vardyja u špici te Albrightona i Mahreza na krilima.
Igrač manje - motiv više
I u klasičnoj defenzivi, bilo da se radi o N'Kanteu, koji je i kod Uniteda presjekao tolike lopte na sredini, monumentalnim i neprelaznim stoperima Morganu i Huthu ili sjajnom golmanu Schmeichelu, Leicester je i na Old Traffordu potvrdio najvišu klasu. Posebno kada se sve okrene protiv njega; na samom kraju iscrpljujuće furiozne utakmice i ostankom s igračem manje kod protivnika koji je išao na pobjedu. Ali Leicesteru odlično snalaženje u takvim uvjetima nije novost, jer od pet posljednjih utakmica u kojima mu je isključen igrač, izgubio je samo jednu. Kod Uniteda se sjajno vratio i nakon rezultatskog zaostatka i podređenosti na terenu, ali i ostankom u igračkom deficitu suparniku nije davao prostora ni prilike.
Prvaci će biti jer u najtežim okolnostima pucaju od hrabrosti, izdržljivosti i karaktera
Leicester na Old Traffordu nije pobijedio i dva kola prije kraja osigurao naslov, ali je zaslužio biti prvak, jer iako nema veličanstvenu i trofejima bogatu povijest ni skupe zvijezde, upravo na utakmici u Manchesteru dokazao je da u najtežim okolnostima puca od hrabrosti, izdržljivosti i onog što nogometaši prečesto navode - karaktera.