Foto: Getty Images/Guliver Image
GODINA je bila 2011. i Milan je baš slavio prvi naslov prvaka nakon sedam godina. Ibrahimović, Seedorf, Ronaldinho i društvo su suvereno promarširali talijanskom ligom. Pato, Ibrahimović i Robinho zabili su svaki po 14 golova i napadačkih opcija u Milanu je bilo koliko hoćeš.
“U mojoj obitelji nogomet je bio svima u krvi. Budućnost mi je negdje bila zapisana valjda dok sam još bio klinac. S tatom sam stalno išao na utakmice u Le Havreu, Toulouseu i Nici, a u poluvremenu bih s prijateljima napravio loptu od papira i zamislio da igram pravu utakmicu”, prisjeća se Aubameyang.
“S pet godina je počeo igrati nogomet po kući. Bio je igrač, komentator i navijač istovremeno”, kaže otac Pierre, koji je radio i radi kao skaut Milana. Svu trojicu sinova, Pierre-Emericka, William-Filsa i Catilinu pokušao je ugurati među “rossonere”.
I dok su dvojica starije braće nekako kucali na vrata šireg kadra prve momčadi, najmlađi brat nije bio ni blizu.
“Kad je došao u Milan, rekli su mu da ima ravna stopala”, prisjeća se menadžer Yvan Le Mee početaka svojeg igrača, koji danas trči 10,3 sekundi na 100 metara.
Karijera mu se našla na raskrižju
Kao i toliko karijera do tada, i Aubameyangova se našla na raskrižju. U jednom smjeru bila je još jedna loša sezona na nekoj lošoj posudbi, što bi vjerojatno značilo i kraj karijere, a u drugom je bio Saint-Etienne.
Slavni klub hitno je trebao neko rješenje u napadu i spletom čudnih okolnosti, a najviše lude sreće, Aubameyang je završio u redovima deseterostrukog francuskog prvaka. Bila je to odluka koja ga je odvela u potpuno drugom smjeru, onom u kojem danas vrijedi, kako kažu, barem 70 milijuna eura i može birati gdje će igrati.
“Iako mu stvarno nije išlo dotadašnjoj karijeri, na prvom treningu sam vidio nešto što prije nikad nisam. On je bio u stanju s loptom, u punom sprintu od 60 metara, proći bilo koga. To je bilo nevjerojatno. Samo sam mu govorio da puca po golu čim mu se ukaže prilika. Samo neka puca, a golovi će doći. Tako je i bilo”, kaže Christophe Galtier, koji je tada bio na klupi Saint-Etiennea.
Do polusezone je zabio šest golova uz isto toliko asistencija, i Galtier je znao da u momčadi ima čudo. Milan nije previše ni pratio ni mario, jer se odlično hrvao s Juventusom u borbi za još jedan naslov, pa je Saint-Etienne na zimu otkupio Aubameyangov ugovor. Do kraja sezone Gabonac je zabio ukupno 18 golova uz 11 asistencija i sljedeća godina mogla je biti samo još bolja.
Čak 21 gol i 15 asistencija nisu promaknuli ljudima iz Dortmunda koji imaju nepogrešivi nos za mlade talente. Dok se ostali nisu snašli, Dortmund je iskrcao “pišljivih” 15 milijuna eura, jer je znao da će prije ili poslije ostati bez Lewandowskog.
"Vidjelo se da će biti veliki igrač"
“Da sam ga imao još jednu sezonu, pitaj Boga koliko bi zabio. Nije imao taj instinkt kad je došao kod nas, ali ovdje se oslobodio i neviđenim radom došao do fantastičnih rezultata. Taj dečko je nevjerojatno skroman i ponizan. Kad bi loše odigrao utakmicu, drugi dan bi na treningu inzistirao da to ispravi. Da se iskupi. Ma, znao sam da će biti veliki igrač”, rekao je Galtier.
Druga dvojica braće Aubameyang nestajala su sa scene, zajedno s Milanom koji je strelovitim padom završio izvan Lige prvaka. Pierre-Emerick je došao u momčad u kojoj je mogao biti samo još bolji. Kraj Lewandowskog u napadu nije imao toliko prostora, no malo je igrao na boku, malo počinjao na klupi. Sezonu je otvorio hat-trickom u Augsburgu i do kraja zabio 16 golova uz pet asistencija.
No, kad je Poljak otišao u Bayern, Aubameyang je eksplodirao. Očekivao je to i Thomas Tuchel koji ga je dodatno napalio ponudivši mu okladu da neće zabiti više od 20 golova. Aubameyang ju je zdušno prihvatio. Utrpao ih je 25 i još 11 puta asistirao i oduševljavao Spider-Manovom maskom koju bi stavljao na glavu kad bi zabio gol.
“To je u čast mojem prijatelju i dragom suigraču još iz vremena Saint-Etiennea. Golman Jeremie Janot jednostavno je obožavao Spider-Mana, pa sam još tada slavio uz tu masku. Tako je i ostalo”, objašnjava Aubameyang koji je, osim na travnjaku, u centru pozornosti i izvan njega.
Lude frizure, ludi automobili, kristalima optočene kopačke i moda sumnjivog ukusa, ako ništa drugo, barem su izrazito zabavni njegovim obožavateljima, kojima nikada ne propušta dati autogram ili se fotografirati.
“Često me pitaju je li mi neugodno toliko se slikati i davati autograme. Ne, nije. Oduvijek sam sanjao o tome, tako da neću lagati! Stavio sam se na mjesto drugih ljudi. Kad sam ja bio mali, volio bih da sam se mogao slikati sa svojim idolom. Zašto bih sad bio drukčiji”, kaže Aubameyang.
Unatoč svojoj hiperaktivnosti i zvjezdanom statusu, Gabonac ne zaboravlja mjesto otkud je došao i gdje je odrastao. Laval je mali, skromni gradić u Bretanji u kojem se Pierre-Emerick rodio i gdje redovito odlazi.
Ne propušta vratiti se u rodni Laval
„Tu se osjećam kod kuće, daleko od buke Dortmunda. Jednom sam odlučio provesti praznike negdje, a da to nije Laval. Puknuo sam, nemoguće!“, rekao je 27-godišnjak koji igra nogomet sa svojim prijateljima i s njima u Lavalu kugla četiri do pet puta godišnje.
„Svaki put kada napustim Laval i to zdravo okruženje, zaista se dobro osjećam i moje tijelo je odmorno. Vratim se nazad u Dortmund napunjenih baterija”, kaže Aubameyang.
Prošle sezone zabio je 39 golova u 49 nastupa, a ove je već na 31 golu s još puno utakmica do kraja. Na ljestvici strijelaca Bundeslige dijeli prvo mjesto s Robertom Lewandowskim s postignuta 24 gola.
Drugi klubovi već sad stoje u redu s ponudama ispred Signal Iduna Parka. Real navodno nudi oko 100 milijuna eura, City bi također mogao toliko platiti, a i Mourinho razmišlja o Borussijinom “killeru”. I Kinezi su tu, Shanghai SIPG je na stol navodno bacio 150 milijuna eura “žuto-crnima”.
Nema sumnje da su u Milanu letile neke glave nakon što je Aubameyang postao ovo što je sada. Njihovi napadači Lapadula, Bacca, Honda, Suso i Deulofeu na tržištu zajedno ne vrijede kao Aubameyang.
Nije loše za onog dečka s “ravnim stopalima”...