POVIJEST nas uči, da kada Zdravko Mamić glasno i slikovito stane iza svog trenera, tek tada on ima razloga za strah. Upravo to je Mamić napravio prije utakmice u Parizu. Sat vremena u hotelu je pjevao Čačiću ljubavnu ariju. Javno mu je poručio da ostaje Dinamov trener do proljeća i da se to može promijeniti samo ako, primjerice, izbije zube trojici igrača. Smjestio se Mamić udobno u ložu Parka Prinčeva i - požalio. Trener Čačić nakon 4:0 kaže - Dinamo nije potučen. Zdravko Mamić, po slijetanju redovne linije Pariz - Zagreb izgledao je baš tako - potučeno.
Iza njega je bila teška noć. Svjestan je da Dinamovo prisustvo u Ligi prvaka više nije školovanje, već blamaža. Moglo bi im se dogoditi da budu jedina momčad koja je dvije sezone u nizu došla do crnog niza od šest poraza u skupini. Mamić vjeruje da se to neće dogoditi. Vjeruje u bod ili barem pogodak protiv kijevskog Dinama. No više ne vjeruje Anti Čačiću. To se može izvući iz njegovih riječi: "Stvaranje megamomčadi na zimu? Pa tko kaže da već nemamo megamomčad?"
U prijevodu, Čačić nije osoba koja prati gabarite te megamomčadi. Iako je i Mamić vidio ogroman pomak u Parizu ("u prvoj utakmici s PSG-om izdržali smo 30, a ovaj put 60 minuta), gazdu žalosti što Dinamo prima golove kakve prima. I što to traje već godinama. Vjerojatno je i to pitanje za sociologe i psihologe.
Mamić ne smatra da je realno da Dinamo bude kanta za napucavanje. On vjeruje da ima megamomčad.
Liga prvaka za nas je drugi sport
Tu vjerojatno dolazi do razilaženja Čačića i Mamića. Trener ne odustaje od svog stava da je Pivarić najbolju Dinamovu šansu u Ligi prvaka (u onu Carrascovu protiv Porta) promašio jer vrijedi onoliko koliko vrijedi. Oko milijun i pol eura.
"Za Dinamo je Liga prvaka nego drugi sport u odnosu na kvalifikacije. Ne možemo se nositi s klasama kakav je Ibrahimović"
Tu Čačić stavlja točku. Hoće li je staviti i Mamić?