NA DANAŠNJI dan prije šest godina Hrvatsku je šokirala vijest o smrti mladog hrvatskog reprezentativca koji je život izgubio - igrajući nogomet.
Hrvoje Ćustić je 2. travnja 2008. godine tijekom utakmice svog Zadra i Cibalije na Stanovima glavom udario u betonski zid uz aut liniju. U teškom stanju prevežen je u bolnicu gdje je dan kasnije podlegao ozljedama.
Vijest je odjeknula širom nogometnog svijeta, a hrvatski nogomet došao je i pod povećalo UEFA-e zbog stanja na stadionima HNL-a, koje se niti do danas nije znatno poboljšalo. Kobni zid na Stanovima je uklonjen, HNS je korigirao propise, no i danas smo svjedoci loših i opasnih uvjeta na sportskim terenima širom Hrvatske. Kao da jedna smrt nije bila dovoljna opomena...
Počeci u Zadru
Ćustić je rođen 25. listopada 1983. godine u Zadru. Bio je najstarije dijete u obitelji oca Svetka i majke Marine, a mlađi brat zove se Domagoj. Rodom je iz Murvice, sela sa 800-tinjak žitelja, koji se nalazi nekoliko kilometara sjevernije od Zadra.
Od malih nogu je počeo pokazivati svoj nogometni talent, a karijeru je započeo u mlađim uzrastima NK Zadra. Kao kadet je 1999. prešao u Hajduka, gdje ga je trenirao Ivan Pudar. Nakon epizode u Splitu, vraća se u Zadar i ubrzo se priključuje seniorskoj momčadi na Stanovima.
Igrao uz bok s Eduardom, Modrićem i Ćorlukom
Svoj prvi gol u HNL-u zabio je 13. travnja 2002. u utakmici protiv TŠK-a. Zadar je tu utakmicu dobio rezultatom 7:1, a Hrvoje je postigao gol za 6:0. Nakon ispadanja Zadra iz Prve lige, 2005. godine Ćustić prelazi u NK Zagreb. U prvoj sezoni u Kranjčevićevoj je upisao dva pogotka, dok u drugoj nije dobio pravu šansu pored Marija Mandžukića i Krune Lovreka.
Ćustić je nastupao i za mladu reprezentaciju Hrvatske, za koju je skupio deset nastupa. Trener mu je bio Slaven Bilić, a igrao je uz bok s Eduardom, Lukom Modrićem i Vedranom Ćorlukom. Iz Zagreba formalno prelazi u Međimurje 2007. godine, međutim tu se sadržao samo mjesec dana i u srpnju iste godine se vraća u klub iz kojega je potekao.
Zadarski "Tornado" mu i danas na tribinama odaje počast, a na spomen pluču su mu dali napisati "Zauvik pamtit će ti ime".
Za ovu tragediju nitko nije odgovarao. Da se ne zaboravi...