"Nisam naručila ovo... ali neću vratiti"
Događa se svakodnevno, konobar krivo shvati, ili jednostavno kuhar u gužvi pomiješa narudžbe. Istraživanja pokazuju da velik postotak ljudi, kako bi izbjegli neugodnost, jednostavno prešuti da im nešto nije po volji i pojedu obrok bez pogovora. Osim što na ovaj način ne dobiješ ono što si htjela, na nekoj se razini svejedno živciraš i prigovaraš prijateljicama kako više nikad nećeš doći u ovaj restoran. Umjesto da sebi mrmljaš u bradu kako si rekla kavu s toplim mlijekom a dobila si hladno, pristojno pozovi konobara i smirenim tonom objasni da je došlo do nesporazuma. Njegov je posao da ti donese što si naručila, a ne nešto slično tome, pa i ako te sluša sa namrgođenim izrazom lica, nemoj se pokolebati. Ne moraš vikati, ali ako naučiš inzistirati na nečemu što želiš, bit će ti lakše u životu.
"Rekla sam 5 centimetara….. ali i 10 je ok"
Frizeri vrlo često ne slušaju što želimo, a i kada izričito naglasimo kakvu frizuru želimo da nam naprave, vrlo se često vraćamo iz salona sa nečim sasvim drugim. Ne kažemo da moraš odbijati prijedloge svoje frizerke, ali ako ti želiš jedan centimetar, a ona si je po vlastitom nahođenju dala oduška i ošišala pet, slobodno si i ti daj oduška i reci joj što je ide. Njezin je posao ispunjavati želje klijenata, uz eventualnu mogućnost konzultacija, ali tvoja je uvijek odlučujuća, stoga ako se tebi prohtje imati zelene pramenove i obrijanu jednu stranu glave, njezin je posao da ti to napravi. Usluga koju plaćaš mora biti onakva kakvu ti želiš, a za svoje novce se imaš pravo i pobuniti ako ti se rezultat ne sviđa.
"Imate li vremena za kratku anketu?"
Anketari su divni ljudi koji samo rade svoj posao i ne treba ih kriviti što su po defaultu naporni. No konstantno zivkanje na tvoj kućni broj vrlo često završava nimalo ugodnim desetominutnim razgovorom sa mladom djevojkom koja je tražila samo dvije minute tvoga vremena. Sljedeći put kad telefon zazvoni, a s druge strane je ljubazna mlada dama sa samo par informacija o nekom novom proizvodu, nemoj se ustručavati reći kako nemaš vremena, ako je jedini razlog zašto bi ju saslušala taj da ti je neugodno odbiti ju.
"Digni se staroj gospođi..."
Stari ljudi u tramvaju ili autobusu znaju biti izuzetno neugodni, a činjenica da su u godinama nikako ne znači da neki od njih nisu, u nedostatku boljeg izraza, jednostavno neodgojeni. Lijepo se ustati starijoj gospođi koja ne može stajati, ali nikako nemoj dopustiti da te itko poziva na red jer si mlada i nećeš se ustati. Tko kaže da se baš ti moraš ustati, a uostalom, možda se upravo vraćaš kući nakon 12-satne smjene i jedva stojiš na nogama. Suosjećajnost je važna, ali ako netko očekuje da su samo drugi suosjećajni prema njima, a nemaju namjeru uzvratiti istom mjerom, nemaš se zbog čega osjećati loše. Ako ti se sjedi, onda sjedi, i nemoj dopustiti da te ičije riječi natjeraju da se ustaneš do onog trenutka kada to tebi odgovara.
"Sorry što kasnim….. opet"
Kašnjenje jer grozna navika ljudi, a neki su tu naviku pretvorili u umjetnost (ljudi koji uspjevaju 20 minuta zakasniti a žive preko puta mjesta sastanka). Osim što na taj način osoba koja kasni pokazuje da ne cijeni tvoje vrijeme, vrlo često misli kako je dovoljan običan "sorry" i smiješak, i sve je oprošteno. Umjesto da šutiš, priušti osobi koja kasni malu edukaciju o kulturnom ponašanju i načinu na koji inkomodira tebe svakom minutom svog kašnjenja, jer ako se svaki put kada zakasni samo nasmiješiš, s vremenom ćeš joj početi jako zamjerati, pa će patiti i vaše prijateljstvo. Pet do deset minuta tu i tamo nije strašno, ali ako osoba konstantno kasni i laže da je za dvije minute tu, a ustvari je još kod kuće, imaš se pravo naljutiti.
"Neugodno mi je zatražiti ostatak"
Prodavačice, konobari, pa čak i ljudi na naplatnim kućicama vrlo često znaju prešutno ne vratiti ostatak novca. Većina nas će prešutjeti tih 10, 20 lipa, ali ne bismo trebali. Novac ne raste na drvetu, a ako si ga sama zaradila, imaš pravo na svaki novčić koji zaslužuješ. Zašto davati drugima svoj teško zarađeni novac kada će ti kad-tad zatrebati? Nije stvar u iznosu, stvar je u principu, tako da sljedeći put kada ti netko ne vrati tu "beznačajnu siću", lijepo zamoli ostatak. Nikada te ne smije biti sram tražiti ono što ti pripada. Naravno da nećeš inzistirati na 5 lipa ako ti prodavačica kaže da ti nema otkuda vratiti, ali trebaš srezati ponašanje ljudi koji misle da mogu zadržati ostatak samo zato što će ga tebi biti neugodno tražiti.