Osim kod američkih guvernera, dr. McCann je istu pojavu uočio kod onih američkih predsjednika koji su izabrani u ranoj dobi, kod kanadskih premijera te kod dobitnika Nobelove nagrade, a njegove tvrdnje potvrđuju i mnogi poznati psiholozi.
Dr. McCann primjećuje da uspješni ljudi možda imaju istu sklonost nezdravom načinu života pa zato umiru ranije. Osim toga, u nekim slučajevima može se zaključiti i da ljudi koji rano uspiju u životu postanu manje motivirani za nove uspjehe i održavanje zdravlja.
Unatoč tome, on ne misli da bi se zbog toga moralo zaključiti da su ambicije nezdrave.
Dr. McCann je istraživanje temeljio na podacima o 1.672 guvernera koji su na toj dužnosti bili i umrli do 1978. godine. Oni su u prosjeku na položaj dolazili u dobi od 49 godina, ali neki su izabrani s 23 godine, dok su neki to postigli tek u 81. godini. Prosječna dob u kojoj su umirali bila je 70 godina, ali su neki umrli u 32., a drugi u 103. godini.
Iako je istraživanje bilo usmjereno isključivo na muškarce, dr. McCann naglašava da su prijašnjim istraživanjima dobiveni slični rezultati i za žene koje su rano dobile Oskara za najbolju sporednu žensku ulogu.