´To je vrlo čudno. Čini se da je djelo zamijenjeno kopijom´, rekao je on.
Na traženje Anne Moscowitz, dužnosnice zatvorske uprave koja se susrela s jednim od Dalijevih prijatelja, katalonski majstor načelno je prihvatio 26. veljače 1965. posjetiti zatočenike na otoku Rickers.
No tog je dana Dali dobio temperaturu. Nije želio napustiti hotel, ali je u dva sata u sobi naslikao raspeće Isusovo kojem je u lijevom kutu napisao posvetu: ´Za blagovaonicu Rickers Islanda. S.D.´
Godinama je slika visila u toj prostoriji, polako padajući u zaborav. Inicijali S.D. uskoro više nisu nikome ništa značili, a u ožujku 1981. jedna šalica kave, bačena tijekom tučnjave zatvorenika, razbila je zažtitno staklo i umrljala sliku.
Uprava je tada ponovno postala svjesna slike i, u kroničnom nedostatku novca, odlučila je prodati. Procijenjena je na 175 tisuća dolara, a danas joj je vrijednost trostruka.
No taj pokušaj propada. Dali umire 1989. i raspeće se smješta u jedan hodnik, ostajući izvan vidokruga zatvorenika kojima je bilo namijenjeno.
Nakon jednog novinarskog upita, djelo je još jednom došlo u središte pozornosti i postavljeno u prostoriju za posjete, gdje su čuvari na njegovu mjestu pronašli slabu kopiju.