IVU GREGUREVIĆA je tijekom cijele karijere pratio glas šutljivog, pomalo samozatajnog tipa koji je više izbjegavao medije nego što je volio biti u njima. Intervjue je davao rijetko pa je svaki njegov takav medijski istup skoro pa blago.
2000. je pristao dati intervju za magazin Dani te je u njemu progovorio o tome kako je biti glumac na ovim prostorima te se dotaknuo još nekih zanimljivih tema. Osvrnuo se i na razliku između kazališta i filma te to pojasnio ovako: "Glumci često vole o tome pričati i svaki će reći drugačije. Čini mi se da je suština u tome da je kazalište cjelovitije, da u njemu nema mogućnosti ponavljanja i da se sve događa samo jednom. S filmom je, sami znate, moguće rascjepkano, kadar po kadar, sekvencu po sekvencu, lakše doći do kompliciranih scena. Kao netko tko je dosta igrao na filmu, ali i netko tko je u stalnom angažmanu u kazalištu, mogu reći da različiti uvjeti utječu da se glumci češće i rađe opredjeljuju za film. Na filmu je veći broj gledalaca, veći su honorari, ponekad i za manje uloženog truda dobijete naizgled više, a tu je i 'slava', popularnost. Neki dan smo u omiljenom okupljalištu zagrebačkih glumaca, buffetu kazališta 'Gavella', raspravljali o tome pretjeruje li se kad se teatru daju svi umjetnički atributi. Ali, ako govorimo o tom nekom božanskom užitku, nijedna filmska uloga ne može zamijeniti onu na sceni, u teatru."
"Razlike između filma i pozorišta, naprosto, ide ukorak s razvojem društva, općim stanjem u kojem se ono nalazi i dosta je faktora koji utječu na glumca da se opredijeli za ovo ili za ono", dodao je.
Objasnio je tad i zašto je izbjegavao medijske istupe te zašto se baš nikad nije miješao u politiku.
"Nikad neću dati politički intervju. Zašto bih? Prvo, nisam siguran da intervjui uopće koriste, pa ih zato i ne dajem skoro nikako. Istina, dao sam honorarno: od tri lista sam dobio naknadu za to, od ostalih nisam. I ne zovu me više. Drugo, ja sam umjetnik i ne želim se miješati u posao političara. Oni imaju svoju pozornicu, govornicu, javne nastupe, i tu glume, tu je njihovo mjesto i tu bi, u krajnjoj liniji, trebali odgovarati za svoj rad. Moj rad i moj život su stvar za koju mogu odgovarati", rekao je.
"Identifikacija traje dotle dok se lik ne pojavi pred publikom. Onda ostaje samo ono što ljudi vide i mogu prepoznati kao svoje. U meni ne ostaje ništa od te identifikacije, ja ću poći ususret drugom liku, drugom poslu koji me očekuje, a publici ostaje da se, eventualno, pokuša identificirati i ponese nešto svoje. Glumcu od lika ne ostaje ništa", objasnio je tad.
Intervju je zaključio sljedećim riječima: "Čovjeku mora biti prijatno kad ga publika voli, isto onako kao što ponekad osjeća teret nelagode kada biva stavljen u poziciju da isključivo govori o sebi ili svojim zaslugama, ili kad se mora 'pokrivati' zbog stvari koje nije učinio."
Ivo Gregurević preminuo je jučer, u 67. godini života.