Poredbeno istraživanje omogućili su proizvođači perilica za posuđe iz Njemačke, Italije i Turske, a obuhvatilo je načine pranja u sedam europskih zemalja na reprezentativnom uzorku od 100 osoba. Istodobno su uspoređivani i rezultati pranja u perilicama za suđe.
Sedamdeset pet osoba pralo je posuđe ´kao kod kuće´. Za 140 komada prljavog posuđa trebalo im je u prosjeku sat i pol. Mjereni su potrošnja vode, energije i sredstava za pranje, potrebno vrijeme i čistoća opranoga posuđa. Videozapisima se, osim toga, pratilo i kako se pere.
Što se ručnoga pranja tiče, istraživanje je pokazalo da se potrošnja vode kreće od 40 do 120 litara, a za to je sudionicima trebalo gotovo 4 kilovata struje. U perilicama za suđe te su se vrijednosti kretale od 1,0 do 1,2 kilovata i 12 do 15 litara vode. Jasno je da su u perilicama svi pokazatelji bili u svakom pogledu bolji.
No, znanstvenika je iznenadila činjenica što je svako od sudionika suđe prao drukčije. Neki su suđe ispirali samo jednom, drugi pak četiri puta. Tako je i nastala klasifikacija super perača, perača štediša i nemarnih perača.