NOVO istraživanje otkrilo je da vrijeme odlaska na spavanje može biti povezano s osjećajem usamljenosti i tjeskobe. Studija je pokazala da osobe koje radije idu spavati kasnije navečer češće prijavljuju lošije mentalno zdravlje i veću opću usamljenost, piše Express.co.uk.
Kasniji odlazak na spavanje i mentalno zdravlje
Rezultati istraživanja, koji će biti predstavljeni na godišnjem sastanku SLEEP 2026 u SAD-u, otkrili su da osobe s večernjim kronotipom - one koje preferiraju kasnije ići spavati i kasnije se buditi - izvještavaju o lošijem mentalnom zdravlju, većoj općoj usamljenosti i pojačanoj usamljenosti tijekom noći. Kako navodi Study Finds, obje vrste usamljenosti igraju značajnu ulogu u povezanosti između kronotipa i mentalnog zdravlja.
Nalazi pokazuju da su osobe s kasnijim rasporedom spavanja prijavile i znatno više razine tjeskobe. Utvrđeno je da osjećaj usamljenosti noću pomaže objasniti tu vezu. Večernji kronotipovi skloniji su patiti od veće noćne usamljenosti, što je posljedično povezano s višim razinama anksioznosti.
Nakon što se u obzir uzela noćna usamljenost, izravna veza između kronotipa i tjeskobe više nije bila statistički značajna, što sugerira da je ključna veza između kasnijih obrazaca spavanja i tjeskobe upravo osjećaj samoće.
Istraživač objašnjava vezu
"Osobe s kasnijim obrascima spavanja izvijestile su o lošijem mentalnom zdravlju djelomično zato što su iskusile i veću usamljenost, uključujući osjećaj samoće noću te povišene razine tjeskobe", rekao je glavni autor studije Alec Harlow, istraživač sa Sveučilišta Brigham Young u Utahu. "Nalazi upućuju na to da su i dnevna i noćna društvena iskustva relevantna pri ispitivanju mentalnog zdravlja kod večernjih kronotipova."
Kronotip opisuje prirodnu sklonost osobe prema vremenu spavanja i buđenja. Večernji tipovi, koji preferiraju kasnije odlaziti na počinak i kasnije se buditi, mogu biti podložniji društvenom neusklađivanju s konvencionalnim dnevnim rasporedima.
Metodologija studije
Američka akademija za medicinu spavanja ističe da je san ključan za dobro zdravlje te da zahtijeva dovoljno trajanje, visoku kvalitetu, odgovarajuće vrijeme i redovitost, kao i odsustvo poremećaja spavanja.
U studiji su sudjelovala 442 ispitanika, regrutirana putem internetske istraživačke platforme Prolific. Sudionici su ispunili online anketu koja je mjerila kronotip pomoću Upitnika o jutarnjem-večernjem tipu, noćnu usamljenost pomoću Skale noćne usamljenosti i tjeskobu pomoću Kratkog obrasca za anksioznost.
Podaci su potom analizirani pomoću modela strukturnih jednadžbi kako bi se utvrdilo djeluje li noćna usamljenost kao posredujući faktor između kronotipa i anksioznosti.
Moguće rješenje za "noćne ptice"
Harlow je napomenuo da rezultati ističu usamljenost - a posebno noćnu usamljenost - kao potencijalno područje za intervenciju kod osoba koje su večernji tipovi.
"Procjena i rješavanje problema usamljenosti, uključujući izazove koji se javljaju noću, poput tjeskobe, mogu predstavljati značajan cilj intervencije za terapeute, kliničare i istraživače kako bi se poboljšala dobrobit osoba s kasnijim kronotipovima", izjavio je.
Ako osjećate tjeskobu, britanski NHS preporučuje da razgovarate sa svojim liječnikom opće prakse ako se teško nosite s anksioznošću, strahom ili panikom, ako vam pokušaji samopomoći ne donose rezultate ili ako želite da vas liječnik uputi specijalistu.